OTIŠAO JE IVAN GUDELJ

Postoje fudbaleri koje pamtimo po golovima.
Postoje oni koje pamtimo po trofejima.
A postoje ljudi koje pamtimo po tome kako su podnijeli ono što im je život donio.

Danas je otišao jedan takav čovjek.

Preminuo je Ivan Gudelj. Imao je 66 godina.

Za moju generaciju Ivan Gudelj nije bio samo ime iz sportske statistike.

Bio je jedan od simbola vremena kada se nedjeljom čekao fudbal, kada se znalo ko igra za Hajduk, ko za Zvezdu, Partizan, Dinamo, Sarajevo ili Željezničar — i kada je cijela Jugoslavija znala ko je Ivan Gudelj.

Rođen 1960. godine u Imotskom, odrastao u Zmijavcima, kao petnaestogodišnjak stigao je u Hajduk.

A onda je krenuo nevjerovatan uspon.

Za Hajduk je odigrao 362 utakmice i postigao 93 gola. Bio je prvak Jugoslavije, osvajač Kupa, igrao velike evropske utakmice i postao jedan od najboljih fudbalera svoje generacije.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 33 utakmice, igrao na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španiji i Evropskom prvenstvu 1984. godine.

A 1982. postao je najmlađi kapiten reprezentacije Jugoslavije.

I tek mu je bilo 26 godina.

Pred njim je trebalo da budu najbolje godine.

Za njega se interesovao čak i veliki Real Madrid.

A onda — jedna utakmica promijenila je sve.

Septembar 1986.
Poljud.
Hajduk – Crvena zvezda.

Gudelj više nije mogao.

Pregledi su pokazali — hepatitis B.

I čovjek koji je trebalo da osvaja evropske stadione više nikada nije odigrao profesionalnu utakmicu.

Ali možda upravo tu počinje najveća utakmica Ivana Gudelja.

Ne ona protiv Zvezde.
Ne protiv Reala.
Ne na Svjetskom prvenstvu.

Nego utakmica sa životom.

Borba je trajala decenijama.

Prošao je liječenja, razočaranja, strah, pa čak i vrijeme kada su ga ljudi zbog neznanja o njegovoj bolesti izbjegavali i plašili se da mu pruže ruku.

I nije odustao.

Ostao je u fudbalu. Postao trener, radio sa mladim igračima, završio fakultet i svoje iskustvo prenosio generacijama koje su dolazile poslije njega.

A onda je, poslije više od tri decenije borbe, 2023. stigla vijest koju je čekao gotovo cijeli život:

u njegovoj krvi više nije bilo virusa hepatitisa B.

Zato danas, kada kažemo da je umro Ivan Gudelj, ne odlazi samo jedan veliki fudbaler.

Odlazi dio jedne generacije.
Dio jednog vremena.
Dio naših nedjelja pred televizorom.

Čovjek kojem je život u 26. godini rekao:

„Gotovo je.“

A on je svojim životom odgovorio:

„Nije.“

I možda je upravo to najveća pobjeda Ivana Gudelja.

Trofeji ostaju u vitrinama.
Rezultati ostaju u knjigama.

Ali način na koji čovjek ustane kada ga život obori — ostaje među ljudima.

Počivaj u miru, Ivane.

Radio New York upućuje iskreno saučešće njegovoj porodici, prijateljima, Hajduku i svima koji su ga voljeli i pamtili.

Adio, veliki Ivane Gudelj.