Na Kruzima iznad Livna, tamo gdje se pogled gubi preko ogromne visoravni i gdje već godinama slobodno žive stotine konja, ovog ljeta prizor je drugačiji.
Zemlja je suha.
Trava je spržena.
Pojilišta koja su mjesecima hranila život na planini povukla su se pred suncem, a na pojedinim mjestima ostalo je tek blato, ispucala zemlja i tragovi kopita.
Oko njih — konji.
Stotine njih.
Livanjski divlji konji, jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog kraja i prizor zbog kojeg na Kruge danas dolaze ljudi iz cijelog svijeta.
Fotografije koje posljednjih dana kruže društvenim mrežama izazvale su veliku pažnju javnosti. Uz njih se pojavio i apel za pomoć.
Prema informacijama objavljenim s terena, na području Kruge trenutno se nalazi oko 800 konja, a zbog dugotrajnog sušnog perioda dio njihovih prirodnih izvora i pojilišta ozbiljno je osiromašen ili presušio.
Zbog toga se voda doprema cisternama.
Jedna cisterna košta oko 135 KM.
A kada stigne na planinu, prema riječima ljudi koji učestvuju u akciji, tolika količina vode za ogromno krdo može nestati za svega nekoliko desetina minuta.
To možda najbolje govori o razmjerama problema.
Jer kada kažemo „cisterna vode“, zvuči mnogo.
Kada kažemo „800 konja“, tek tada shvatimo koliko je to zapravo malo.
⸻
ALI VAŽNO JE REĆI I DRUGU STRANU PRIČE
Nakon što su se društvenim mrežama počele širiti dramatične fotografije i poruke da konji ostaju bez vode, s terena su stigle i informacije koje donekle smiruju situaciju.
Ljudi koji redovno obilaze Kruge navode da konji u ovom trenutku nisu potpuno ostavljeni bez vode niti prepušteni sami sebi.
Voda se već doprema.
Organizirane su cisterne.
Dio pomoći je već unaprijed plaćen.
Stanje prate ljudi koji svakodnevno borave uz konje, a uključene su i lokalne službe.
To je izuzetno važno naglasiti.
Jer ovoj priči nije potrebno dodatno dramatiziranje da bi bila ozbiljna.
Dovoljna je činjenica da na planini živi ogromno krdo koje tokom ekstremno toplog i sušnog ljeta zavisi od ograničenog broja prirodnih pojilišta.
Ako ona presuše, voda mora doći nekako drugačije.
A trenutno dolazi — zahvaljujući ljudima.
⸻
NISU POTREBNE SAMO CISTERNE
U apelu koji se širi društvenim mrežama ljudi se pozivaju i na drugu vrstu pomoći.
Ako neko ima višak mrkve, repe, tikve ili drugog povrća bogatog vodom, i takva pomoć može biti korisna.
Možda nekome nekoliko vreća povrća ne znači mnogo.
Ali kada na suhoj visoravni imate stotine životinja koje svakoga dana moraju pronaći dovoljno vode i hrane, svaka konkretna i dobro organizirana pomoć dobija drugačiju vrijednost.
I upravo je riječ organizirana najvažnija.
Nije cilj da stotine ljudi krenu prema Kruzima, ostavljaju hranu gdje stignu ili uplaćuju novac na neprovjerene račune koji se pojave na društvenim mrežama.
Pomoć mora doći tamo gdje je potrebna, onda kada je potrebna i u obliku koji ljudima na terenu zaista koristi.
⸻
OD KONJA KOJIH SE NEKADA TREBALO „RIJEŠITI“ DO SIMBOLA LIVNA
A možda je upravo ovo trenutak da se podsjetimo koliko je nevjerovatna priča livanjskih divljih konja.
Oni nisu klasični divlji konji koji su oduvijek živjeli na ovim planinama.
Njihova priča vezana je za ljude.
Kada su traktori i poljoprivredne mašine prije nekoliko decenija počeli zamjenjivati konje u domaćinstvima, mnoge životinje više nisu bile potrebne za rad.
Dio njih završio je upravo na prostranstvima iznad Livna.
Generacije su prolazile.
Konji su se razmnožavali.
Naučili su živjeti bez štala, bez vlasnika koji će im svako jutro donijeti vodu i bez ograda koje određuju gdje smiju ići.
Od nekadašnjih domaćih životinja nastalo je slobodno krdo.
Danas su livanjski divlji konji jedan od simbola ovog kraja.
Njihove fotografije obilaze svijet.
Turisti dolaze u Livno samo da ih vide.
Organiziraju se ture prema Kruzima.
Fotografi satima čekaju trenutak kada će se krdo pojaviti na horizontu.
Na društvenim mrežama prizori stotina konja koji galopiraju planinom izgledaju gotovo nestvarno.
Ali iza tih fotografija postoji mnogo manje romantična stvarnost.
Sloboda na planini znači i zavisnost od prirode.
Kada ima kiše — ima vode.
Kada ima trave — ima hrane.
Kada mjesecima prži sunce, problema postajemo svjesni tek kada na društvenim mrežama ugledamo fotografiju presušenog pojilišta.
⸻
ZATO OVO NIJE SAMO PRIČA O JEDNOJ CISTERNI
Danas će neko platiti 135 KM.
Cisterna će krenuti prema Kruzima.
Voda će biti ispuštena u pojilište.
Konji će doći.
Popit će je.
Sutra će možda biti potrebna nova.
I upravo tu počinje pitanje koje je mnogo veće od jednog apela na Facebooku:
Možemo li brigu o stotinama livanjskih divljih konja svako ljeto rješavati tek kada pojilišta presuše?
Ako su oni turistički simbol Livna, ako njihove fotografije koristimo da pokažemo ljepotu ovog kraja i ako zahvaljujući njima hiljade ljudi upoznaju Livno — onda zaslužuju i ozbiljan, dugoročan sistem zaštite.
Možda su potrebna dodatna pojilišta.
Možda veći rezervoari.
Možda unaprijed napravljen plan dopremanja vode za periode ekstremne suše.
Možda sistem u kojem će grad, turistički sektor, udruženja i ljudi koji svakodnevno obilaze konje zajedno reagirati prije nego što posljednja bara postane blato.
To su pitanja o kojima treba razgovarati dok još nije kasno.
⸻
ŽELITE POMOĆI? PRVO PROVJERITE ŠTA JE POTREBNO
Najvažnije je da pomoć bude usmjerena tamo gdje je zaista potrebna.
Zbog toga ne preporučujemo nasumične uplate na račune koji se dijele društvenim mrežama bez prethodne provjere.
Prema trenutno dostupnim informacijama, ljudi iz Quad Adventure Livno redovno obilaze područje na kojem borave konji i uključeni su u praćenje situacije.
Za informacije o trenutnim potrebama na terenu možete ih kontaktirati na:
+387 63 495 365
Prije nego što kupite cisternu vode, prikupite hranu ili krenete prema Kruzima, nazovite i pitajte:
Šta je danas potrebno?
Za službene informacije o stanju i eventualnoj koordinaciji pomoći može se kontaktirati i Služba civilne zaštite i vatrogastva Grada Livna na broj 034 206 188.
Jer moguće je da danas ima dovoljno vode.
A da će pomoć trebati za nekoliko dana.
I moguće je da je u jednom trenutku potrebnija cisterna, a u drugom hrana ili prijevoz.
⸻
NEMA MJESTA PANICI. ALI NEMA NI MJESTA RAVNODUŠNOSTI.
Prema posljednjim informacijama, stanje na Kruzima nije katastrofalno kako se iz pojedinih objava na društvenim mrežama može zaključiti.
Konji nisu ostavljeni da masovno umiru od žeđi.
Ljudi su reagirali.
Voda se doprema.
Pomoć postoji.
I to je dobra vijest.
Ali fotografije presušenih pojilišta nisu izmišljene.
Suša nije izmišljena.
Stotine konja koje svakoga dana trebaju ogromne količine vode također nisu izmišljene.
Zato ovu priču ne treba pretvarati ni u paniku, ali je jednako pogrešno samo odmahnuti rukom i reći da problema nema.
Problem postoji.
Za sada ga ljudi drže pod kontrolom.
A koliko će dugo tako biti zavisi i od vremena, i od organizacije, i od spremnosti zajednice da reagira.
Negdje na visoravni iznad Livna večeras će se oko vode ponovo okupiti desetine konja.
Oni ne znaju ko je platio cisternu.
Ne znaju ko je podijelio apel.
Ne znaju ko je prešao kilometre da bi im dovezao vodu.
Znaju samo da su žedni.
I da je tamo gdje je jučer bila suha zemlja — danas voda.
Ponekad pomoć izgleda upravo tako jednostavno.
135 KM. Jedna cisterna. Nekoliko desetina minuta vode za veliko krdo.
A iza nje čovjek koji je odlučio da ne okrene glavu.
Podijelite ovu priču — ali dijelite i provjerene informacije.
Ako želite pomoći, prvo kontaktirajte ljude na terenu i provjerite šta je potrebno.
Jer livanjski divlji konji jesu slobodni.
Ali to ne znači da ih, kada priroda pokaže svoju najtežu stranu, moramo ostaviti same.
Radio New York
No comment yet, add your voice below!