Američki glumac Ričard Gir važi za jednog od najpoznatijih svjetskih glumaca, ali i za jednog od najvećih filmskih šarmera. Zauzima bitno mjesto u srcima mnogih žena, koje ga smatraju prosto neodoljivim. Često je glumio u romantičnim komedijama, ali i u ozbiljnim trilerima. Privatno se nikada nije libio da javno iznese svoje političke stavove i zbog toga je imao velikih problema. Naime, tokom dodjele nagrade Oskar (1993) javno je kritikovao kinesku vladu i njen odnos prema Tibetu. Kažnjen je sa dvadeset godina zabrane prisustva dodjeli ove prestižne nagrade. Gir je izjavio 2017. godine da njegova karijera uveliko ispašta zbog njegovih političkih stavova jer je kinesko tržište zapravo drugo najveće filmsko tržište na svijetu. Gir se inače ženio tri puta. Njegova prva supruga je američka manekenka Sindi Kraford (1991-1995). Bio je u braku i sa glumicom Keri Lauel (2002-2016), sa kojom je dobio sina Homera, koji je takođe krenuo stopama svojih roditelja i koji gradi uspješnu glumačku karijeru.
“Meditiram svaki dan. Kontinuitet u toj aktivnosti je nešto što mi je potrebno i što želim. To je vežbanje strpljenja i posvećenosti sopstvenom umu. Većinu nas niko ne podstiče da to radimo. Samo imamo površan odnos sa svijetom”, rekao je Gir.
Ričard Tifani Gir rođen je u Filadelfiji u državi Pensilvaniji (SAD). Filmsku karijeru je započeo sporednom ulogom u manje poznatom televizijskom filmu Chelsea D.H.O. (1973) reditelja Džona Trenta. Uslijedili su filmovi Strogo poverljiv izvještaj (1975), I bilo je vrijeme ratno (1976), Braća po krvi (1978) i Jenki (1979).
Zapaženu ulogu je odigrao u kriminalističkoj drami Tražeći gospodina Gudbara (1977) reditelja i scenariste Ričarda Bruksa, u kojoj glavnu ulogu igra Dajen Kiton. Mladi glumac je pokazao prosto eruptivnu energiju, kao i zavidan talenat.
Dobio je pohvale za ulogu u romantičnoj drami Božanstveni dani (1978) reditelja i scenariste Terensa Malika.
Svjetsku slavu je stekao zahvaljujući ulogama u filmovima Američki žigolo (1980) reditelja Pola Šredera i Oficir i džentlmen (1982) reditelja Tejlora Hakforda. Pokazao je veliki šarm, te stekao veliku naklonost nježnijeg pola. Kontraveznom ulogom žigola je na neki način popularizovao poslovnog muškarca, takozvanog japija, koji strogo drži do svog fizičkog izgleda. Sa rediteljem Šrederom je inače sarađivao mnogo godina kasnije u filmu O, Kanada (2024).
Odigrao je glavnu ulogu u neonoar romantičnom trileru Do posljednjeg daha (1983) reditelja Džima Mekbrajda. Riječ je inače o rimejku istoimenog francuskog filma Do posljednjeg daha (1960) reditelja Žana-Luka Godara, u kojem glavnu ulogu igra Žan-Pol Belmondo.
Upitan za ulogu u ovom rimejku, Gir je rekao: “U osnovi njega je muzika, muzika koja se ispoljava kroz njegovo raspoloženje. On koristi energiju i emocije svega što ga okružuje za vlastite ciljeve. Kod njega nema osjećaja krivice. On odbija krivicu, odbija očaj. On preokreće očaj. On je neobična vrsta lika, nije osoba koju biste doveli kući da je upozna s majkom i ocem. Krao bi stvari, ne doživljava imovinu kao nešto lično. Ima mentalitet odmetnika kakav već neko vrijeme nismo vidjeli”.
Sarađivao je sa rediteljem Frensisom Fordom Kopolom u muzičkoj kriminalističkoj drami Klub bandita (1984), koja je ipak postigla razočaravajuće rezultate na bioskopskim blagajnama i naišla na podijeljeno mišljene kritike.
Veoma zanimljivu saradnju je ostvario i sa drugim poznatim rediteljima, kao što su Majk Fidžis i Džon Avnet. Sa Fidžisom je snimio Unutrašnji poslovi (1990) i Gospodin Džouns (1993), dok je sa Avnetom snimio Crveni ugao (1997) i Tri Hrista (2017).
“Oduvijek sam tvrdio da su glumci najbolji kada pronađu uloge koje su u skladu sa emocijama kroz koje trenutno prolaze”, rekao je glumac.
Zaigrao je pored tada manje poznate glumice Džulije Roberts u romantičnoj komediji Zgodna žena (1990) reditelja Gerija Maršala. Dvoje atraktivnih glumaca su imali odličnu hemiju i dobro su zabavili publiku. Film je na kraju postao jedan od najvećih bioskopskih hitova te decenije i učvrstio Girov zvjezdani status, dok je mlada Roberts gotovo preko noći postala jedna od najtraženijih glumica u Holivudu. Ekipa ovog filma se ponovo okupila u takođe luckastoj romantičnoj komediji Odbjegla mlada (1999) i naravno nije izostao uspjeh kod publike.
“Zgodna žena je nešto što nikada ne bih uradio. Isto važi i za Oficira i džentlmena. Ti scenariji me uopšte nisu zanimali. I u jednom i u drugom slučaju ista osoba mi je praktično razvaljivala vrata, Džefri Kacenberg, prvo u Paramountu, a zatim u Dizniju. On je bio jedan od mojih prvih prijatelja ovdje i to je i danas. U vrijeme Zgodne žene neko vrijeme sam bio pomalo van svega. Svjesno sam jednostavno rekao: ‘Odlazim da radim neke druge stvari’, i upropastio sam svoju karijeru do te mjere da ljudi više nisu govorili: ‘Hajde da angažujemo Gira da to uradi.’ Morao sam malo da se pomučim da ponovo počnem dobijati scenarije. Na primjer, bila je veoma teška odluka za mene da prihvatim Unutrašnje poslove, jer je to potencijalno mogao biti potpuni promašaj. Ispostavilo se, međutim, da je to jedan od mojih omiljenih filmova i jedno od mojih najboljih iskustava”, rekao je Gir.
Na vrhuncu popularnosti pristao je da glumi u ratnoj drami Rapsodija u avgustu (1991) reditelja Akire Kurosave. Uprkos mnogim drugim unosnim ponudama odlučio je da sarađuje sa čuvenim japanskim rediteljem.
Zaigrao je i u romantičnoj drami Somersbi (1993) reditelja Džona Amiela, koja je inspirisana francuskim filmom Povratak Martina Gera (1982) reditelja Danijela Vinja, u kojem je glavnu ulogu odigrao Žerar Depardje.
Zaigrao je i u filmovima Počasni konzul (1983), Kralj David (1985), Moć (1986) reditelja Sidnija Lumeta, Bez milosti (1986), Daleko od kuće (1988), Konačna analiza (1992), A muzika i dalje svira (1993), Raskršće (1994), Prvi vitez (1995), Iskonski strah (1996), Šakal (1997), Jesen u Njujorku (2000) i Dr. T i sve njegove žene (2000) reditelja Roberta Altmana.
“Još uvijek sam onaj tip koji je prao auto svog oca. Ne osjećam se kao neka vrsta rijetkog stvorenja”, rekao je glumac.
Pristao je da zaigra u natprirodnom hororu Motmanovo proročanstvo (2002) reditelja Marka Pelingtona, koji je naišao po podjeljeno mišelje publike, ali koji je vremenom stekao kultni status.
Upitan za ovaj film, rekao je: “Emocionalni dio priče bio je veoma snažan. Na početku je moj lik na savršenom poslu, ima prelijepu suprugu, razgovaraju o djeci, kupuju kuću, sve je sjajno, a onda se, bukvalno usred smijeha, dogodi saobraćajna nesreća i nje više nema. A kada na sve to dodate metafizičku priču ‘Postoji li nešto tamo?’, onda dobijete nešto što ima veliku snagu”.
Odigrao je jednu od glavnih uloga u erotskom trileru Nevjerna (2002) reditelja Adrijana Lajna, koji je baziran na francuskom filmu Nevjerna žena (1969) reditelja Kloda Šabrola.
Nastavio je brzim tempom i kombinovao različite žanrove, od romantičnih komedija do političkih trilera. Odigrao je jednu od glavnih uloga u mjuziklu Čikago (2003) reditelja Roba Maršala, koji je zabilježio veliki uspjeh kod kritike i publike. Osvojio je nagradu Zlatni globus.
Odličnu saradnju je ostvario sa švedskim rediteljem Laseom Halstremom u filmovima Podvala (2006) i Hačiko: Priča o psu (2009). Pas Hačiko je inače prvi put predstavljen publici u japanskom filmu Priča o Hačiku (1987) reditelja Seidžira Kojame. Treba dodati i njegovu saradnju sa manje poznatim rediteljem Orenom Movermanom u filmovima Zaboravljeni (2014) i Večera (2017).
Upitan za dramu Hačiko: Priča o psu, Gir je rekao: “Čitanje scenarija me odmah osvojilo. Bilo je vrlo emotivno i napeto, iako nikada prije nisam čuo za tu priču. Moja prva pomisao je bila: ‘Ne znam želim li glumiti u ovome, ali svakako želim snimati i pomoći u tome'”.
Igrao je i u kriminalističkoj drami Zakon ulice (2009) reditelja Entonia Fukue.
Upitan za ovaj film, rekao je: “Pročitao sam scenario i pomislio: ‘Ovo je zaista neobično. Te tri međusobno povezane kratke priče zapravo ne dolaze u dodir jedna s drugom. Ali one nekako, poput muzike, kontrapunktno utiču jedna na drugu i dopunjuju se, na neki tajanstven način’”.
Odličnu ulogu je odigrao u kriminalističkoj drami Arbitraža (2012) reditelja i scenariste Nikolasa Jareckog. Nominovan je za nagradu Zlatni globus.
Zaigrao je i u filmovima Jeste li za ples? (2004), Riječ po riječ (2005), Jato (2007), Nema me (2007), Lov u Bosni (2007), Noći u Rodanteu (2008), Amelija (2009), Dvojnik (2011), Film 43 (2013), Henri i ja (2014), Marigold hotel 2 (2015), Dobrotvor (2015), Norman (2016), Ne daj bože brak (2023), Čežnja (2024). Gledali smo ga i u televizijskim serijama Majka, otac, sin (2019) i Agencija (2024-2025).
Čestitamo Giru 77. rođendan i želimo sve najbolje.
Radio NewYork
No comment yet, add your voice below!