Da li Ministarstvo Dijaspore stvara nove vrijednosti ili samo preuzima političke zasluge za ono što su opštine i dijaspora gradile godinama?

Ismet Rastoder

Ismet Rastoder je urednik i osnivač portala Radio New York — medijskog prostora posvećenog dijaspori, društvenoj istini i stvarnim životnim pitanjima Balkana i Amerike. Poznat po direktnom stilu, hrabrim komentarima i beskompromisnoj borbi protiv nepravde, Rastoder donosi glas zajednice koja se često ne čuje, ali itekako postoji. Više od dvije decenije aktivan je u zajednici i medijima, gdje kroz analize, autorske kolumne i društveni angažman povezuje iskustvo života u Americi sa realnošću Balkana. Njegove priče otvaraju važne teme — od identiteta i politike, do kulture, dijaspore i društvenih transformacija. Prepoznat je kao glas dijaspore koji govori ono što mnogi misle, ali rijetko ko kaže.

Da li Ministarstvo Dijaspore stvara nove vrijednosti ili samo preuzima političke zasluge za ono što su opštine i dijaspora gradile godinama?

HA, HA, HA… IMATE LI I VI ISTI UTISAK?
Odjednom… Ministarstvo dijaspore je svuda.
Berane.
Gusinje.
Plav.
Sporazumi se potpisuju jedan za drugim.
Fotografije, osmijesi, rukovanja…
Čovjek bi pomislio da je upravo Ministarstvo izmislilo saradnju sa dijasporom.
Ali čekajte malo…
Zar ove opštine decenijama nijesu same organizovale susrete sa svojom dijasporom?
Zar Plav nije imao svoje dane dijaspore?
Zar Gusinje nije okupljalo svoje iseljenike?
Zar Berane nije sarađivalo sa svojim ljudima širom svijeta mnogo prije osnivanja Ministarstva dijaspore?
Naravno da jeste.
Zato se nameće sasvim logično pitanje:
Šta je nova vrijednost koju Ministarstvo donosi?
Da li donosi investicije?
Da li rješava probleme državljanstva?
Da li olakšava ulaganja?
Da li pomaže našim privrednicima u dijaspori?
Ili se jednostavno priključuje manifestacijama koje bi opštine ionako organizovale, pa na kraju ispada da je sve zasluga Ministarstva?
Ako je tako, onda građani imaju pravo da znaju:
Ko je stvarni organizator?
Ko finansira najveći dio programa?
Koliko ulažu opštine?
Koliko ulaže Ministarstvo?
A koliko, kao i uvijek, ulaže sama dijaspora?
Još jedno pitanje posebno zanima dijasporu u New Yorku.
Prema informacijama koje sam dobio od više ljudi koji su prisustvovali sastancima, predstavnici Ministarstva uglavnom razgovaraju sa unaprijed odabranim krugom ljudi, dok najveći dio dijaspore za te posjete često ni ne zna.
Ako Ministarstvo predstavlja cijelu dijasporu, zašto nema javnog poziva?
Zašto nema otvorene tribine?
Zašto nema sastanka na koji može doći svako?
Dijaspora nije publika.
Dijaspora nije dekor za fotografisanje.
Dijaspora nije statistika u godišnjem izvještaju.
Dijaspora je partner.
I zato se rad Ministarstva neće mjeriti brojem potpisanih sporazuma, nego brojem riješenih problema.
Jer postoji jedno pitanje od kojeg se ne može pobjeći:
Da li Ministarstvo stvara nove vrijednosti ili samo preuzima političke zasluge za ono što su opštine i dijaspora gradile godinama?
Na to pitanje odgovor ne treba da daju ni ministri ni političari.
Odgovor će dati dijaspora.
Koja će zasigurno doći.
Ali znajte – vi nijeste razlog njihovog dolaska.