DVA SOKOLOVIĆA – DVIJE VJERE, JEDNA PORODICA, JEDNA HISTORIJA

Postoje ljudi koji pripadaju samo svom narodu.

Postoje ljudi koji pripadaju jednoj vjeri.

Ali postoje i oni rijetki, čije ime ostaje zapisano u historiji cijelog čovječanstva.

Jedna od takvih priča je priča o porodici Sokolović.

To nije samo priča o Mehmed-paši.

To nije samo priča o patrijarhu Makariju.

To je priča o Balkanu.

O prostoru gdje su se kroz vijekove ispreplitali narodi, jezici, kulture i religije.

Priča koja pokazuje da historija nikada nije jednostavna.

---

SVE JE POČELO U MALOM SELU

U selu Sokolovići, u tadašnjem višegradskom kraju, rođena je porodica koja će ostaviti trag kakav rijetko koja porodica može ostaviti u historiji Evrope.

Jedan dječak, prema tadašnjem sistemu devširme, odvodi se u Carigrad.

Tamo prolazi najstrožije obrazovanje koje je Osmansko carstvo moglo ponuditi.

Uči turski, arapski i perzijski jezik.

Izučava vojnu strategiju.

Državno pravo.

Diplomatiju.

Upravne poslove.

Vjerske nauke.

Pokazuje izuzetnu inteligenciju.

Njegovo ime više nije Bajo ili Bajica.

Postaje Mehmed-paša Sokolović.

Malo ko je tada mogao pretpostaviti da će upravo taj dječak postati jedan od najvećih državnika XVI stoljeća.

---

ČOVJEK KOJI JE UPRAVLJAO CARSTVOM

Mehmed-paša Sokolović nije bio običan vezir.

Bio je Veliki vezir Osmanskog carstva – najviši državni položaj odmah poslije sultana.

Na toj dužnosti proveo je gotovo petnaest godina.

Služio je trojici velikih sultana:

• Sulejmanu Veličanstvenom,
• Selimu II,
• Muratu III.

To je bila čast koju je u historiji Osmanskog carstva dobio veoma mali broj ljudi.

U njegovo vrijeme Osmansko carstvo prostiralo se na tri kontinenta.

Obuhvatalo je jugoistočnu Evropu, Bliski istok i sjevernu Afriku.

Njegove granice sezale su od Budimpešte do Jemena.

Od Alžira do Bagdada.

A gotovo nijedna velika odluka nije mogla biti donesena bez Mehmed-paše.

Predsjedavao je Divanom.

Upravljao državnom administracijom.

Nadzirao finansije.

Organizovao vojsku.

Vodio diplomatske pregovore.

Primao ambasadore evropskih kraljeva.

Odlučivao o gradnji puteva, tvrđava i mostova.

Savremenici su zapisali da je bio jedan od najobrazovanijih i najsposobnijih državnika svoga vremena.

Njegova riječ vrijedila je više nego riječ mnogih evropskih kraljeva.

---

GRADITELJ, A NE SAMO VOJSKOVOĐA

Mehmed-paša je vjerovao da se veliko carstvo ne održava samo vojskom.

Država se gradi putevima.

Mostovima.

Školama.

Vodovodima.

Karavan-sarajima.

Džamijama.

Javnim ustanovama.

Bio je veliki vakif.

Širom Osmanskog carstva podizao je objekte koji su služili običnim ljudima.

Najveće njegovo djelo ostaje Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji je projektovao slavni arhitekta Mimar Sinan, jedan od najvećih graditelja u historiji svijeta.

Most sa jedanaest kamenih lukova, dug gotovo 180 metara, stoljećima povezuje dvije obale Drine.

Preživio je ratove.

Carstva.

Granice.

Ideologije.

Danas se nalazi na UNESCO-voj Listi svjetske kulturne baštine.

Kasnije će upravo taj most ovjekovječiti nobelovac Ivo Andrić u romanu „Na Drini ćuprija“, zahvaljujući kojem je most postao poznat širom svijeta.

Ali most nije bio samo građevina.

On je bio simbol.

Poruka da se ljudi ne spajaju zidovima.

Već mostovima.

---

ČOVJEK KOJI NIJE ZABORAVIO SVOJE PORIJEKLO

Koliko god bio moćan, Mehmed-paša nikada nije zaboravio odakle je potekao.

U isto vrijeme njegov rođak ili, prema pojedinim izvorima, brat Makarije Sokolović živio je monaškim životom.

Nakon Mileševe odlazi na Hilandar.

Posvećuje život vjeri.

Ali tada nije bilo moguće obnoviti jednu pravoslavnu patrijaršiju bez dozvole države.

A država je tada bilo Osmansko carstvo.

Godine 1557. iz Istanbula dolazi sultanov ferman.

Tom odlukom obnovljena je Pećka patrijaršija, ukinuta gotovo jedan vijek ranije.

Za njenog poglavara postavljen je upravo Makarije Sokolović.

Većina historičara smatra da je upravo Mehmed-paša svojim ogromnim političkim autoritetom uvjerio sultana da izda ferman.

Bez tog fermana…

Bez odluke Istanbula…

Bez saglasnosti Osmanskog carstva…

Obnova Pećke patrijaršije jednostavno ne bi bila moguća.

To je historijska činjenica.

---

MAKARIJE – DUHOVNI VOĐA

Patrijarh Makarije nije bio političar.

Njegovo oružje bile su knjige.

Molitva.

Crkva.

Obnovio je rad Pećke patrijaršije.

Organizovao pravoslavni crkveni život.

Obnavljani su manastiri.

Pisane knjige.

Podizani konaci.

Obnavljane freske.

Uređivana crkvena uprava.

Njegov rad označio je početak novog razdoblja u historiji Srpske pravoslavne crkve.

Zanimljivo je da je upravo najveću obnovu Srpske pravoslavne crkve omogućio veliki vezir Osmanskog carstva.

Historija ponekad piše priče koje politika ni danas ne može objasniti.

---

DVA BRATA – DVIJE VJERE

Jedan nosi turban.

Drugi mitru.

Jedan klanja u džamiji.

Drugi služi liturgiju u crkvi.

Jedan upravlja najvećim islamskim carstvom svog vremena.

Drugi predvodi obnovljenu Srpsku pravoslavnu crkvu.

Ali obojica ostaju Sokolovići.

Obojica ostaju dio iste porodice.

To je možda najveća poruka njihove životne priče.

Da vjera može promijeniti čovjekov put.

Ali ne može izbrisati porijeklo.

---

VELIKI DRŽAVNIK EVROPE

Mehmed-paša nije bio važan samo Osmanskom carstvu.

Njegovo ime bilo je poznato na svim evropskim dvorovima.

Mletačka Republika.

Habsburška Monarhija.

Poljska.

Francuska.

Engleska.

Svi su pažljivo pratili njegove odluke.

Evropski ambasadori zapisivali su da je upravo Mehmed-paša bio čovjek koji je održavao stabilnost jednog od najvećih carstava svijeta.

Bio je vrhunski diplomata.

Pregovarač.

Strateg.

Reformator.

Državnik.

---

KRAJ JEDNOG VELIKOG ŽIVOTA

Dana 11. oktobra 1579. godine, u Istanbulu, Mehmed-pašu je nožem napao jedan derviš.

Od zadobijenih rana ubrzo je preminuo.

Sahranjen je u svom turbetu pored džamije koju je sam podigao u Istanbulu.

Njegovo tijelo ostalo je u Turskoj.

Ali njegovo ime ostalo je na Balkanu.

Na mostovima.

Na kamenim pločama.

U knjigama.

U historiji.

---

LEKCIJA KOJU BALKAN JOŠ UVIJEK UČI

Danas mnogi pokušavaju Mehmed-pašu prisvojiti samo za sebe.

Jedni ga nazivaju Turčinom.

Drugi Srbinom.

Treći Bošnjakom.

Ali historija nije tako jednostavna.

Bio je čovjek rođen u hrišćanskoj porodici.

Odgojen u osmanskom državnom sistemu.

Musliman po vjeri.

Veliki vezir po funkciji.

Graditelj po djelima.

Njegovo nasljeđe danas pripada svjetskoj kulturnoj baštini.

Isto tako, Makarije nije moguće razumjeti bez Osmanskog carstva, bez sultanovog fermana i bez političke podrške Mehmed-paše.

Sudbine ove dvojice ljudi zauvijek su povezane.

---

PORUKA ZA NAŠE VRIJEME

Možda upravo zato spomenik Mehmed-paši i Makariju Sokoloviću ne predstavlja samo dvojicu historijskih velikana.

On predstavlja jednu veliku istinu.

Da su na Balkanu različite vjere često rasle pod istim krovom.

Da su ljudi mogli služiti različitim državama, a ostati dio iste porodice.

Da je moguće graditi mostove umjesto zidova.

I da su najveći ljudi oni koji iza sebe ostave djela, a ne podjele.

Most Mehmed-paše Sokolovića i danas stoji na Drini.

Ne pita ko njime prelazi.

Ne pita kojoj se vjeri moli.

Ne pita kako se zove.

On spaja ljude.

Baš kao što bi i historija trebala.

Radio New York j

Historija ne pripada onima koji je prisvajaju. Ona pripada onima koji je poznaju, poštuju i prenose istinito budućim generacijama.

Zato neka priča o Mehmed-paši i Makariju Sokoloviću bude podsjetnik da su mostovi najveće civilizacijsko nasljeđe čovječanstva – jer mostovi spajaju ono što politika često pokušava razdvojiti.