ADA PREDANJE POSTANE ZAPIS: FEHIM LIČINA ISTRAŽUJE PORODIČNE KORIJENE I PAMĆENJE SANDŽAKA

Koliko znamo o ljudima čija prezimena nosimo, o selima iz kojih smo potekli i putevima kojima su naši preci odlazili? Rad Fehima Ličine otvara pitanja važna za zavičaj, ali i za generacije koje danas odrastaju daleko od njega.

U gotovo svakoj porodici postoji neko ko pamti. Zna kako se zvao pradjed, odakle je došla porodica, gdje je bila stara kuća i ko je prvi krenuo u svijet. Dok takvi ljudi govore, prošlost ima glas. Kada odu, često shvatimo koliko toga nijesmo pitali i koliko je priča ostalo nezapisano.

Upravo zato istraživanja porodičnog porijekla i historije naselja zaslužuju pažnju javnosti. Ona nas podstiču da porodična sjećanja zabilježimo, sačuvamo dokumente i potražimo odgovore koji prevazilaze ono što smo slušali u djetinjstvu.

Povod za ovu priču je objava Fehima Ličine o njegovom izdavačkom radu, kao i predstavljanje knjiga u novembarskom, pedesetom broju časopisa „Damar“, glasila Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini. U njemu su predstavljene knjige „Porodica Pita – genetičko porijeklo plemena“ i „Sjenica – geodemografska kretanja III“. www.ugsandzakubih.ba

Monografiju o Sjenici potpisuju Fehim Ličina i Selim Šaćirović. Prema prikazu u „Damaru“, riječ je o djelu od 740 stranica koje povezuje historiju prostora, naselja, popise stanovništva, migracije i istraživanja porijekla. Časopis najavljuje i pripremu „Monografije Rožaja“, sa Safetom Kalačem, te knjige „Petnjica – geodemografska kretanja“, sa Selimom Šaćirovićem. www.ugsandzakubih.ba

Ovaj rad ima svoj kontinuitet. Bibliotečki katalog COBISS evidentira knjige Ličine i Šaćirovića o geodemografskim kretanjima Novog Pazara iz 2024. i Tutina iz 2025. godine. Time se postepeno oblikuje šira slika stanovništva i prostora sandžačkih opština. plus-legacy.cobiss.net

Za čitaoca, iza stručnog izraza „geodemografska kretanja“ stoje sasvim životna pitanja: ko je u nekom mjestu živio, kako su se porodice širile, kada su odlazile i kako se njihovim odlaskom mijenjao zavičaj.

Za dijasporu ta pitanja imaju posebnu težinu.

Dijete rođeno u New Yorku, Frankfurtu ili Luksemburgu može znati ime mjesta iz kojeg su njegovi roditelji, a da nikada nije čulo priču o ljudima koji su tamo živjeli prije njih. Sa svakom generacijom udaljenost od zavičaja može postati veća od one koja se mjeri kilometrima. Jezik se rjeđe govori, imena predaka blijede, a porodične fotografije ostaju bez objašnjenja.

Zato knjiga o jednom kraju može postati povod za razgovor u porodici. Da se otvori stari album. Da se zapišu imena. Da se sačuvaju pisma i dokumenti. Da se roditelji i stariji rođaci pitaju ono za šta uvijek mislimo da će biti vremena.

Istovremeno, istraživanje porijekla traži odgovornost. Predanje, dokumentovani podatak i istraživačka pretpostavka moraju se jasno razlikovati. Vrijednost ovakvih publikacija treba procjenjivati kroz njihove izvore, metodologiju i mogućnost provjere zaključaka.

Najljepši smisao interesovanja za korijene jeste upoznavanje vlastite porodice i bolje razumijevanje drugih ljudi. Porodične priče otvaraju prostor za susret, za otkrivanje veza i za razgovor među generacijama.

Ličinin izdavački rad zato je i povod za šire pitanje: koliko mi sami činimo da sačuvamo pamćenje svojih porodica?

Ne mora svako napisati monografiju. Ali svako može zapisati jedno sjećanje, imenovati ljude na staroj fotografiji ili snimiti razgovor sa nekim ko još pamti.

Jer iza nas će ostati onoliko porodične priče koliko uspijemo prenijeti onima koji dolaze.

Radio New York