CRNA GORA U RALJAMA SISTEMA KOJI NE PRIZNAJE GREŠKE: ODGOVORNOST SE VIŠE NE SMIJE ODGAĐATI

RADIO NEW YORK – STAV

CRNA GORA U RALJAMA SISTEMA KOJI NE PRIZNAJE GREŠKE: ODGOVORNOST SE VIŠE NE SMIJE ODGAĐATI

Postoji rečenica koja posljednjih dana odzvanja Crnom Gorom:

“Ko preživi – pričaće.”

Izgovorila ju je moja prijateljica Vera Kirovic nakon sto je prosla pakao kroz koji nijedan covijek ne bi smio proci.

Sest mjeseci lijecena je od navodne upale sinusa i alergije, dok je agresivni karcinom nezaustavivo napredovao. Pravu dijagnozu dobila je tek u Americi, kada je bolest vec bila na cetvrtom stadijumu. Uslijedila je jedanajestocasovna operacija , pa onda duga koma, meningitis, upala pluca i mjeseci borbe izmedju zivota i smrti. Hvala Bogu ona je prezivjela i danas moze govoriti o svemu sto je bilo. Pitanje je koliko ljudi je umrlo cekajuci pregled, cekajuci dijagnozu, cekajuci odgovornost koja nikada nije stigla.

Ali država ne smije čekati da preživjeli govore.

Njena je obaveza da učini sve kako bi građani imali priliku da prežive, da dobiju pravovremenu dijagnozu, adekvatno liječenje i sistem koji će ih štititi, a ne ostavljati same pred bolešću.

Najveća tragedija nije kada se dogodi moguća medicinska greška.

Najveća tragedija je kada sistem odbije da je preispita.

Kada nema istrage.

Kada nema objašnjenja.

Kada nema odgovornosti.

Tada više ne govorimo samo o zdravstvu.

Tada govorimo o državi koja od svojih građana traži povjerenje, a sama odbija da polaže račune.

Borba protiv korupcije ne počinje spektakularnim hapšenjima pred kamerama.

Borba protiv korupcije počinje tamo gdje je ljudski život najvredniji – u zdravstvenom sistemu.

Korupcija nije samo mito.

Korupcija je svaka zloupotreba položaja.

Korupcija je svako čekanje koje nekome odnese posljednju šansu.

Korupcija je svako prikrivanje mogućih propusta.

Korupcija je svako ćutanje institucija koje imaju zakonsku obavezu da reaguju.

Zbog toga danas javno tražimo odgovornost.

Odgovornost Ministarstva zdravlja, koje mora pokazati da štiti pacijente, a ne administraciju.

Odgovornost Vlade Crne Gore, koja snosi političku odgovornost za stanje u javnom zdravstvenom sistemu i za rad organa koje je imenovala.

Odgovornost direktora zdravstvenih ustanova, koji su dužni da obezbijede zakonit, stručan i bezbjedan rad svojih ustanova.

Odgovornost rukovodilaca klinika i odjeljenja, koji organizuju rad i nadziru primjenu stručnih procedura.

Odgovornost zdravstvenih inspekcija, koje moraju djelovati brzo, nezavisno i bez selektivnosti.

Odgovornost nadležnih komora i stručnih tijela, čija je obaveza da štite etiku i profesionalne standarde, a ne ugled pojedinaca po svaku cijenu.

Odgovornost zaštitnika prava pacijenata, koji moraju biti glas građana, a ne nijemi posmatrači.

Odgovornost tužilaštva, kada postoje osnovi za sumnju da su eventualni propusti ili nezakonita postupanja prouzrokovali teške posljedice.

I, iznad svega, odgovornost svih institucija koje po zakonu imaju obavezu da štite pravo građana na život i zdravstvenu zaštitu.

Ne tražimo političke izjave.

Ne tražimo konferencije za medije.

Ne tražimo izgovore.

Tražimo hitnu, potpunu i bezuslovnu odgovornost.

Tražimo nezavisne stručne istrage u svakom slučaju u kojem postoji osnovana sumnja da je došlo do ozbiljnog stručnog propusta.

Tražimo da svaki građanin zna da nijedna funkcija, nijedna politička pripadnost i nijedan položaj neće biti prepreka utvrđivanju istine.

Jer bez odgovornosti nema pravde.

Bez pravde nema povjerenja.

Bez povjerenja nema zdravstvenog sistema.

Časni ljekari, kojih u Crnoj Gori ima mnogo, prvi bi trebalo da zahtijevaju potpunu transparentnost. Medicina ne gubi ugled kada prizna grešku. Naprotiv – tada pokazuje svoju snagu i profesionalni integritet.

Ali sistem koji uporno odbija da preispita samoga sebe šalje poruku da je važnije sačuvati funkcije nego živote.

To nijedna uređena država sebi ne smije dozvoliti.

Zato danas upućujemo jasan zahtjev:

Hitno utvrditi sve činjenice.

Utvrditi pojedinačnu i institucionalnu odgovornost tamo gdje za to postoje razlozi.

Objaviti rezultate istraga.

Preduzeti mjere koje će spriječiti da se slični slučajevi ponove.

Građani Crne Gore ne traže privilegije.

Traže ono što im pripada po Ustavu i zakonu.

Pravo na život.

Pravo na dostojanstveno liječenje.

Pravo na istinu.

I pravo da znaju da će svako ko je eventualno zakazao u lancu odgovornosti odgovarati – bez obzira na ime, funkciju ili političku pripadnost.

Jer nijedna institucija nije iznad građana.

Nijedan ministar nije iznad zakona.

Nijedna Vlada nije iznad odgovornosti.

A nijedan ljudski život ne smije biti manje vrijedan od bilo koje funkcije.

Zato ne tražimo sažaljenje.

Tražimo odgovornost.

Tražimo nezavisnu stručnu istragu.

Tražimo da Ministarstvo zdravlja pokaže da štiti građane, a ne reputaciju institucija.

Tražimo da Vlada Crne Gore pokaže da je ljudski život iznad administracije.

Tražimo da svaka zdravstvena ustanova zna da nijedan direktor, nijedan načelnik, nijedan specijalista i nijedna funkcija nisu iznad života pacijenta.

Jer država koja ne želi da utvrdi odgovornost za moguće greške u liječenju šalje opasnu poruku:

da se sutra isto može dogoditi bilo kome.

A to nije samo zdravstveni problem.

To je moralni poraz države.

Ne pišem ovo zbog sebe.

Pišem zbog svakog budućeg pacijenta koji ulazi u ordinaciju vjerujući da će sistem učiniti sve da ga spasi.

Jer nijedna vlast nije toliko važna da bude iznad istine.

Nijedno ministarstvo nije toliko važno da bude iznad odgovornosti.

I nijedna funkcija nije vrijednija od jednog ljudskog života.

neko je odgovoran za sve ovo. Cekamo da neko i odgovara.

Ismet Rastoder Radio New York