🏭 OD FABRIKE KOJA JE HRANILA STOTINE PORODICA DO RUŠEVINE KOJU SU SVI ZABORAVILI

MURINO NIJE OSTALO BEZ TITEXA – OSTALO JE BEZ BUDUĆNOSTI

Piše: Ismet Rastoder

Ponekad jedna fotografija propale fabrike govori više od stotinu predizbornih obećanja.

A Murino je danas upravo takva fotografija.

Nekada je ovdje radio Titeks.

Nekada su se u dvije smjene palila svjetla fabrike.

Nekada je više od 400 radnika svakog jutra odlazilo na posao.

Nekada su se od te fabrike školovala djeca, gradile kuće, kupovala imanja i stvarala budućnost.

Danas?

Danas kroz razbijene prozore duva vjetar.

Korov raste tamo gdje su nekada stajale proizvodne linije.

Tišina je zamijenila zvuk mašina.

A obećanja su zamijenila proizvodnju.

Godinama su Murinjanima pričali iste priče.

Dolaze investitori.

Otvaraju se nova radna mjesta.

Pokreće se proizvodnja.

Stiže razvoj.

A stiglo je samo propadanje.

Od fabrike koja je bila simbol ekonomskog života čitavog kraja ostala je ruina.

Od obećanog razvoja ostale su prazne riječi.

Od industrije ostali su zidovi koji se urušavaju.

Najtragičnije je što nije propala samo fabrika.

Propadalo je i Murino.

Propadale su porodice.

Propadala je nada.

Dok su političari držali govore, ljudi su odlazili.

Dok su se dijelila obećanja, sela su se praznila.

Dok su jedni pričali o razvoju sjevera, drugi su pakovali kofere i odlazili u Podgoricu, Njemačku, Luksemburg, Ameriku i širom svijeta.

Jer čovjek ne može živjeti od obećanja.

Ne može hraniti porodicu političkim saopštenjima.

Ne može graditi budućnost na riječima.

Posebno boli činjenica da je Murino nekada imalo ono o čemu danas mnoge opštine mogu samo sanjati.

Imalo je fabriku.

Imalo je proizvodnju.

Imalo je radnike.

Imalo je perspektivu.

A onda je sve to nestalo.

Neko će reći da je problem privatno vlasništvo.

Neko će reći da su krive tranzicije.

Neko će reći da su okolnosti bile teške.

Možda.

Ali nijedno objašnjenje ne može sakriti jednu činjenicu:

Država koja dozvoli da joj fabrike postanu ruševine, a čitavi krajevi ostanu bez stanovništva, mora se zapitati gdje je pogriješila.

Jer Murino nije izgubilo samo Titeks.

Murino je izgubilo stotine radnih mjesta.

Izgubilo je generacije mladih ljudi.

Izgubilo je dio svoje budućnosti.

A pitanje koje danas stoji među ruinama fabrike glasi:

Koliko još Murina postoji u Crnoj Gori?

I koliko će ih još nestati prije nego što neko shvati da se država ne brani govorima, nego radnim mjestima?

Dok se to ne desi, Titeks u Murinu ostaje spomenik jednom vremenu kada se od rada moglo živjeti.

I opomena svima koji su obećavali, a ništa nijesu uradili.

Radio New York
Ismet Rastoder