AVDO MEĐEDOVIĆ – ČOVJEK KOJI JE IZ SANDŽAKA UŠAO U SVJETSKU KNJIŽEVNOST

Dok mnogi narodi traže svog Homera, Sandžak ga je imao

Postoje ljudi koji ne ostavljaju za sobom palate, fabrike ili bogatstvo.

Ostavljaju nešto mnogo veće.

Ostavljaju trag u vremenu.

Jedan od takvih ljudi bio je Avdo Međedović – čovjek iz malog sela Obrov kod Bijelog Polja, koji je bez škole, bez univerziteta i bez akademskih titula uspio da zadivi najveće svjetske naučnike i postane dio kulturne baštine čovječanstva.

Kada danas govorimo o velikanima Sandžaka, često zaboravljamo da je upravo Avdo Međedović ime koje se izučava na Harvardu, o kojem su pisane knjige, naučni radovi i doktorske disertacije. Njegovo stvaralaštvo postalo je ključ za razumijevanje nastanka Homerovih epova, jednog od najvećih pitanja svjetske književnosti.

Američki naučnici Milman Parry i Albert Lord tridesetih godina prošlog vijeka putovali su Balkanom tražeći odgovor na pitanje kako su nastale „Ilijada“ i „Odiseja“. Odgovor nisu pronašli u Atini, Rimu ili Londonu.

Pronašli su ga u Sandžaku.

Pronašli su ga u Avdu Međedoviću.

Pred njima je stajao čovjek koji je mogao satima i danima pjevati epske pjesme uz gusle. Njegove pjesme brojale su više od 12.000 i 13.000 stihova, dužinom ravne Homerovim epovima. Naučnici su ostali zapanjeni njegovom sposobnošću da iz sjećanja i stvaralačkog dara oblikuje ogromne epske cjeline.

Najpoznatije njegovo djelo, „Ženidba Smailagić Meha“, postalo je predmet proučavanja širom svijeta. Verzija koju je Avdo ispričao imala je preko 12.000 stihova i danas se smatra jednim od najvažnijih zapisa usmene epske tradicije južnih Slovena.

Albert Lord ga je nazvao „jugoslovenskim Homerom“, a nakon njegove smrti zapisao je da je možda bio posljednji istinski veliki epski pjevač balkanske tradicije.

I tu dolazimo do pitanja koje sebi moramo postaviti:

Kako je moguće da svijet zna ko je bio Avdo Međedović, a da mnogi u Sandžaku o njemu znaju tek nekoliko rečenica?

Kako je moguće da se njegovo ime čuva u arhivama Harvarda, dok ga mi često zaboravljamo spomenuti kada govorimo o najvećim sinovima našeg kraja?

Avdo Međedović nije bio samo pjesnik.

On je bio glas jednog vremena.

Bio je čuvar kolektivnog pamćenja.

Bio je dokaz da genijalnost ne dolazi uvijek iz velikih gradova i elitnih škola, već iz naroda koji čuva svoju riječ, svoju tradiciju i svoju kulturu.

Zato je Avdo Međedović mnogo više od historijske ličnosti.

On je simbol Sandžaka.

Simbol bošnjačke usmene književnosti.

Simbol jednog naroda koji je kroz stoljeća znao sačuvati svoju priču.

A narod koji sačuva svoju priču – sačuvao je i sebe.

Radio New York
Glas dijaspore, glas istine i glas našeg pamćenja.