NE BRIŠITE NAŠU DIJASPORU: Otvoreno pismo institucijama Crne Gore

Radio New York — Ismet Rastoder

Dijaspora nije samo zakonsko pitanje — ovo je pitanje da li nas država još smatra svojima

U Crnoj Gori se vodi rasprava o Nacrtu zakona o registrima prebivališta i boravišta. Na papiru to zvuči administrativno. Kao evidencija. Kao red u sistemu. Kao tehničko pitanje.

Ali za nas u dijaspori — to nije samo papir.

To je pitanje: da li čovjek koji živi 10, 15, 20 ili 30 godina u Americi, Njemačkoj, Luksemburgu ili bilo gdje u svijetu — a ima kuću u Crnoj Gori, porodicu u Crnoj Gori, imovinu u Crnoj Gori, ličnu kartu, pasoš, korijene, grobove predaka i srce vezano za Crnu Goru — može preko noći postati stranac u vlastitoj domovini?

To je suština.

Dijaspora nije samo kada je potrebna

Ne može se dijaspora zvati „naša snaga” kad šalje novac. Ne može se dijaspora zvati „most prema svijetu” kad treba dočekati ministre. Ne može se dijaspora zvati „ponos Crne Gore” kad puni sale, pomaže familije, gradi kuće, šalje donacije, čuva jezik, kulturu i obraz države.

A onda, kada dođe pitanje prava — odjednom postajemo problem u evidenciji.

Ko smo mi

Mi nijesmo brojevi u registru. Mi nijesmo višak u biračkom spisku. Mi nijesmo administrativna greška.

Mi smo ljudi koji su otišli za hljebom, ali nijesmo prodali dušu. Otišli smo iz Crne Gore — ali Crna Gora nikada nije otišla iz nas.

Šta piše u Nacrtu zakona i zašto nas to tiče

Savez asocijacija Crne Gore u Njemačkoj zauzeo je jasnu poziciju: predloženi Nacrt zakona o registrima prebivališta i boravišta predstavlja direktan udar na prava crnogorskih građana u dijaspori.

Centar za demokratsku tranziciju (CDT) detaljno je analizirao Nacrt i upozorio na ključnu vezu — izmjene zakona nastale su nakon formiranja Radne grupe za kontrolu biračkog spiska 2025. godine. To nije slučajnost. To je smjer.

Ako se nekom izbriše prebivalište, otvara se pitanje biračkog prava. A to više nije administracija. To je politika. To je demokratija. To je pitanje jednakosti građana.

Pitanja na koja država mora odgovoriti

Ko ima pravo da kaže čovjeku iz Plava, Gusinja, Rožaja, Bijelog Polja, Petnjice, Ulcinja, Bara, Podgorice ili Nikšića, koji je otišao u Ameriku prije 30 godina, da više nema stvarnu vezu sa Crnom Gorom?

Ko ima pravo da kaže majci koja živi u Njemačkoj, a svake godine dolazi kući, održava imanje i šalje novac porodici, da njeno prebivalište više ne vrijedi?

Ko ima pravo da kaže radniku koji je život ostavio po tuđim fabrikama i gradilištima, a kuću gradio u svom zavičaju, da je sada manje građanin od onoga ko je ostao?

Šta tražimo

Ako je problem fiktivno prebivalište — rješavajte fiktivno prebivalište. Ali ne dirajte dijasporu kao kolektivnu metu.

Ne pravite zakon koji će poštenog čovjeka pretvoriti u sumnjivo lice samo zato što radi u inostranstvu.

Ne pravite sistem u kojem će neki službenik, neka komisija ili neka politička volja odlučivati ko je dovoljno „prisutan” u Crnoj Gori da bi imao pravo na svoju državu.

Mi tražimo:

• Jasnu zakonsku garanciju da rad u inostranstvu nije razlog za brisanje prebivališta.
• Jasnu garanciju da privremeni ili dugogodišnji boravak u Americi, Njemačkoj, Luksemburgu ili bilo kojoj drugoj državi ne znači automatski prekid veze sa Crnom Gorom.
• Jasnu garanciju da imovina, porodica, dokumenta, državljanstvo i stvarna životna veza sa Crnom Gorom moraju biti zaštićeni.
• I najvažnije — jasnu garanciju da se preko registara prebivališta neće čistiti biračko tijelo.

Protiv nepravde, ne protiv reda

Ako država želi da uredi evidencije — neka ih uredi. Ali ako neko pod plaštom evidencije želi da izbriše dijasporu iz političkog života Crne Gore, onda to mora naići na snažan otpor.

Ne galamom bez osnova. Ne mržnjom. Ne partijskim parolama. Nego pravom, argumentima, javnim pritiskom i jedinstvom dijaspore.

Poruka institucijama

Ne igrajte se sa dijasporom. Ne igrajte se sa ljudima koji su iz tuđine hranili svoje porodice i pomagali svoju domovinu. Ne igrajte se sa građanima koji su možda daleko od granice, ali su duboko u srcu Crne Gore.

Zaključak

Dijaspora nije tuđa. Dijaspora nije otpisana. Dijaspora nije za brisanje.

Dijaspora je živi dio Crne Gore.

I ako Crna Gora želi biti evropska, demokratska i građanska država, onda ne smije praviti zakone koji će njene građane u svijetu pretvarati u građane drugog reda.

Zato danas dižemo glas. Ne protiv reda. Nego protiv nepravde. Ne protiv zakona. Nego protiv nejasnog zakona koji može postati oružje u pogrešnim rukama.

Crna Goro — ne briši svoju dijasporu.

Jer ako izbrišeš one koji su te čuvali iz daljine, ne uređuješ državu — nego siječeš vlastite korijene.

Dijaspora nije statistika — dijaspora smo mi.

Radio New York — Ismet Rastoder