DIJASPORA TRAŽI ODGOVORE:

Gdje su projekti, programi i olakšice za ulaganja u Crnu Goru?

Godinama slušamo kako je dijaspora jedan od najvažnijih resursa Crne Gore. Gotovo da nema državne strategije, političkog govora ili javnog nastupa u kojem se ne ističe značaj ljudi koji žive i rade širom svijeta.

Međutim, iza svih tih riječi ostaje jedno važno pitanje:

Šta država konkretno nudi dijaspori?

Šta danas može očekivati čovjek iz New Yorka, Luksemburga, Njemačke, Švajcarske ili Skandinavije koji želi da uloži svoj novac, znanje i iskustvo u Crnu Goru?

Da li postoji jasan sistem koji će ga dočekati?

Da li postoje konkretni programi podrške?

Da li postoje poreske olakšice?

Da li postoje posebni podsticaji za razvoj turizma, poljoprivrede, stočarstva, proizvodnje i infrastrukture?

Nažalost, veliki broj ljudi iz dijaspore ne zna odgovore na ova pitanja.

I upravo tu počinje problem.

Dijaspora želi da ulaže, ali traži jasna pravila

Širom svijeta postoje hiljade uspješnih ljudi porijeklom iz Crne Gore.

To su privrednici, zanatlije, ugostitelji, inženjeri, ljekari, profesori, investitori i preduzetnici koji su decenijama sticali iskustvo u najrazvijenijim državama svijeta.

Mnogi od njih žele da dio svog kapitala vrate u rodni kraj.

Neko želi otvoriti hotel.

Neko želi izgraditi motel.

Neko želi pokrenuti eko selo.

Neko želi investirati u planinski i seoski turizam.

Neko želi otvoriti farmu, preradni pogon ili proizvodni objekat.

Neko želi graditi fabriku.

Neko želi učestvovati u infrastrukturnim projektima.

Neko želi otvoriti nova radna mjesta.

Ali gotovo svi postavljaju isto pitanje:

Kakvu podršku mogu očekivati od države?

Projekti postoje, ali koliko ljudi zna kako da aplicira?

Pored investicija, postoji i pitanje projekata namijenjenih dijaspori.

Danas mnogi građani ne znaju:

• Ko može aplicirati za projekte?
• Da li pravo imaju pojedinci ili samo organizacije?
• Mogu li konkurisati mediji?
• Mogu li konkurisati sportski klubovi?
• Mogu li konkurisati kulturna društva?
• Koliki iznosi se dodjeljuju?
• Koji su prioriteti finansiranja?
• Ko odlučuje o projektima?
• Po kojim kriterijumima se vrši izbor?
• Kako izgleda procedura od početka do kraja?

Ako je dijaspora važna, onda informacije moraju biti dostupne svakome, a ne samo onima koji imaju privatne kontakte i poznanstva.

Ozbiljna država mora imati transparentan sistem.

Javne konkurse.

Jasna pravila.

Precizna uputstva.

Dostupnu tehničku pomoć.

I rezultate koji su vidljivi svima.

Posebno važno pitanje – investicione olakšice

Ako država želi ozbiljna ulaganja dijaspore, onda mora jasno predstaviti koje pogodnosti postoje.

Da li investitor iz dijaspore može dobiti:

• poreske olakšice za hotel ili motel?
• podršku za razvoj eko sela?
• subvencije za seoski turizam?
• podsticaje za poljoprivredu i stočarstvo?
• podršku za proizvodne pogone i fabrike?
• olakšice za projekte infrastrukture?
• posebne kreditne linije?
• garantne fondove?
• bržu administraciju i manje birokratije?
• olakšice za otvaranje novih radnih mjesta?

To nisu privilegije.

To su razvojni alati koje koriste mnoge uspješne države kako bi privukle kapital svojih ljudi iz inostranstva.

Razvoj sjevera ne može bez dijaspore

Posebno se ovo pitanje odnosi na sjever Crne Gore.

Plav, Gusinje, Rožaje, Bijelo Polje, Berane, Petnjica, Andrijevica, Pljevlja i brojne druge opštine imaju ogromnu dijasporu.

Hiljade ljudi iz ovih krajeva danas žive širom svijeta.

Njihov kapital, znanje i iskustvo mogli bi pokrenuti novi razvojni ciklus.

Mogli bi se graditi turistički kapaciteti.

Otvarati hoteli i eko sela.

Razvijati poljoprivreda i stočarstvo.

Pokretati fabrike i proizvodni pogoni.

Graditi infrastruktura.

Otvarati nova radna mjesta.

Ali za to je potreban sistem.

Ljudi moraju znati šta država nudi i kome mogu da se obrate.

Vrijeme je za potpunu transparentnost

Možda je konačno vrijeme da država napravi jedinstvenu i javno dostupnu platformu za dijasporu, na kojoj će svaki građanin moći da pronađe sve informacije na jednom mjestu.

Danas previše ljudi ne zna:

• koji su programi otvoreni,
• ko ima pravo da aplicira,
• koja dokumentacija je potrebna,
• koliki su rokovi,
• ko je dobio sredstva,
• koliko je sredstava dodijeljeno,
• kako se projekti realizuju,
• kakvi su njihovi rezultati.

Takve informacije ne smiju biti privilegija pojedinaca.

One moraju biti dostupne svakom građaninu pod jednakim uslovima.

Zato je neophodno da nadležne institucije redovno i javno objavljuju:

• sve konkurse i programe za dijasporu
• kompletna uputstva za apliciranje
• obrasce i potrebnu dokumentaciju
• listu svih odobrenih projekata
• iznose dodijeljenih sredstava
• izvještaje o realizaciji projekata
• investicione i poreske olakšice za dijasporu
• programe za ulaganja u hotele, motele, eko sela, turizam, poljoprivredu, stočarstvo, fabrike i infrastrukturu
• kontakte institucija koje mogu pomoći investitorima i organizacijama iz dijaspore

Transparentnost nije prijetnja institucijama.

Naprotiv.

Transparentnost gradi povjerenje.

A bez povjerenja nema ni ozbiljnih investicija, ni ozbiljnih projekata, ni ozbiljne saradnje između države i dijaspore.

Dijaspora ne traži privilegije – traži partnerstvo

Dijaspora ne traži poseban tretman.

Ne traži milostinju.

Ne traži političke usluge.

Traži jasne informacije.

Traži transparentnost.

Traži uređenu administraciju.

Traži sigurnost ulaganja.

Traži partnerstvo sa državom.

Jer dijaspora nije samo uspomena na zavičaj.

Dijaspora je znanje.

Dijaspora je kapital.

Dijaspora je iskustvo.

Dijaspora je razvojna šansa koju Crna Gora ne smije propustiti.

Zato je vrijeme da se otvoreno razgovara o projektima, programima i olakšicama za dijasporu.

Manje deklaracija.

Manje fraza.

Manje protokola.

A više konkretnih odgovora.

Jer samo tako dijaspora može postati istinski partner razvoja Crne Gore.

Radio New York