U vremenu kada se dobra djela često mjere kamerama, objavama i aplauzima, postoje ljudi koji rade tiho – bez potrebe za priznanjem. Jedan od njih je i Šaćko Bećira Feratović, čovjek čije ime možda nećete često čuti u javnosti, ali čija djela decenijama govore glasnije od bilo kakve riječi.
Za Plav i Gusinje, Šaćko nije samo ime. On je simbol predanosti, čovjek koji je uvijek bio tu kada je trebalo – bez poziva, bez interesa, bez kalkulacije.
Decenije hizmeta – bez reflektora
Godinama unazad, Feratović je djelovao tiho, ali snažno. Njegova pomoć nije bila jednokratna niti simbolična – bila je kontinuirana, konkretna i usmjerena tamo gdje je najpotrebnije.
Kupovina ambulantnog vozila za potrebe Zdravstvene stanice u Gusinju bila je samo jedan od poteza koji su direktno spašavali živote. U vremenu kada se mnogi pitaju “šta dobijam zauzvrat”, on je već odgovorio djelima – zajednica dobija sve.
Njegov doprinos gotovo da je dotakao svaki segment društva:
- pomagao je projekte javne namjene, posebno Islamski kulturni centar u Gusinju
- u mjesecu Ramazanu redovno donirao prehrambene pakete i organizovao iftare
- u najtežim trenucima pandemije COVID-19 bio uz narod, dijeleći pomoć onima kojima je bila najpotrebnija
- obradovao najmlađe bajramskim paketićima, vraćajući osmijeh tamo gdje je najčistiji
Djela koja ostaju iza čovjeka
Neka djela ne prolaze – ostaju kao trag. Upravo takav je i njegov doprinos infrastrukturi i zajednici.
Izgradnja ulazne kapije na gradskom mezarju u Gusinju, kao i uređenje i održavanje tog prostora godinama, govori o poštovanju prema prošlosti i dostojanstvu zajednice.
Regulacija korita rijeke Grnčar pokazuje njegovu brigu za sigurnost i budućnost grada.
Podrška sportu – kroz opremanje klubova poput FK Gusinje, FK Jezero i OK Grebaje, kao i kupovina kosačice za stadion – svjedoči o razumijevanju koliko su mladi i sport važni za zdravo društvo.
Čak i simbolični trenuci, poput organizacije vatrometa povodom vraćanja statusa opštine Gusinje, nose njegov potpis – jer on razumije koliko su emocija, ponos i zajedništvo važni narodu.
Čovjek kojeg smo možda uzimali zdravo za gotovo
Možda je najveća istina ove priče upravo ona najteža – da smo ovakve ljude često uzimali zdravo za gotovo. Dok su davali, mi smo navikavali. Dok su gradili, mi smo ćutali.
I upravo zato ova priča nije samo priznanje jednom čovjeku. Ona je i podsjetnik svima nama.
Podsjetnik da zajednica ne opstaje sama od sebe. Ona živi zahvaljujući ljudima poput Šaćka Bećire Feratovića.
Vrijeme je da kažemo – hvala
U ime svih onih kojima je pomogao, direktno ili indirektno, jedno je sigurno – njegovo ime zaslužuje da bude izgovoreno glasno.
Ne zbog njega – jer on to nikada nije tražio.
Nego zbog nas – da naučimo prepoznati i cijeniti vrijednosti dok su još među nama.
Molimo Uzvišenog Allaha da njemu i njegovoj porodici podari zdravlje, dug život i višestruku nagradu za svako učinjeno dobro.
Jer neki ljudi ne traže da budu heroji.
Ali to postanu – svojim djelima.
FARO HODZIC
obrada Ismet Rastoder Radio New York
No comment yet, add your voice below!