Džavid KahariAutor
Na početku ove novogodišnje poruke, upućujem najiskrenije čestitke svim stanovnicima Crne Gore: svakoj naciji, svakoj vjeri, svakom jeziku, svakom kulturnom osjećanju i svakom građanskom ubjeđenju. Čestitke upućujem jednako onima koji se na ovu zemlju pozivaju krvlju i tradicijom, kao i onima koji joj pripadaju srcem i izborom.
Ova čestitka pripada: radnicima i penzionerima; đacima i studentima; roditeljima i djeci; svima koji su otišli, svima koji su ostali i onima koji su došli; nastavnicima, ljekarima, ribarima, poljoprivrednicima, umjetnicima, službenicima, preduzetnicima; onima koji predvode vjernike u duhovnom uzdizanju,i svakom čovjeku koji vjeruje da Crna Gora može biti bolja nego što je danas.
Pripada i onima koji se ne slažu, ali se poštuju. Onima koji kritikuju, ali ne mrze. Onima koji razumiju da država nije partijska imovina, niti oltar bilo koje ideologije, već zajednički prostor u kojem svi imamo pravo na život dostojan čovjeka.
Ova čestitka je za sve slojeve društva, bez razlike, jer snaga Crne Gore uvijek je bila u onome što može da nas spoji, a ne u onome što nas dijeli.
Pravo na slobodnu misao – početak svakog napretka
U godini koja dolazi, neka Crna Gora poželi sebi nešto što izgleda skromno, ali je veće od svakog obećanja: pravo svakog građanina da misli slobodno.
Bez pritiska, bez tutorstva, bez straha, bez naloga koji stižu iz tuđih kancelarija i tuđih hramova.
Predugo smo živjeli između glasova koji naređuju i tišina koje plaše. Zato neka 2026. godina bude trenutak u kojem mislimo svojom glavom i stojimo iza svojih stavova. Svako društvo koje želi da napreduje mora najprije osloboditi prostor u kojem misao može da diše.
Obrazovanje koje oslobađa, a ne dijeli
Ako želimo novu zemlju, moramo početi od nove učionice.
Učionice u kojoj se ne uči poslušnost, nego znanje.
U kojoj se ne dijeli po vjeri, već spaja po radoznalosti.
U kojoj se ne šapuće što je dozvoljeno misliti, nego se otvaraju prozori prema svijetu.
Neka 2026. donese hrabru reformu obrazovanja, koja neće biti plijen politike i poligon za ideološke eksperimente.
Crnoj Gori treba obrazovanje koje izgrađuje društvo znanja, kulturu dijaloga i generacije koje će stvarati, a ne ponavljati stare greške.
Zdravstvo u kojem je pacijent važniji od procedure
U novoj godini želimo zdravstvo koje neće tražiti herojstvo od ljekara niti strpljenje bez kraja od pacijenata. Želimo sistem koji radi, koji štiti, koji liječi. Sistem u kojem se ne štedi na čovjeku, već na lošim praksama.
Neka ljekari dobiju uslove, a građani dostojanstvo. Jer zdravstvo koje se održava na entuzijazmu pojedinaca, a ne na stabilnim institucijama, nije zdravstvo koje može izdržati izazove budućnosti.
Socijalna zaštita koja ne ostavlja nikoga iza sebe
Neka 2026. bude godina u kojoj će država najzad čuti tihe: porodice koje žive skromno, penzionere koji biraju između grijanja i lijekova, mlade koji traže šansu, radnike koji se bore za sigurnost. Društvo vrijedi onoliko koliko brine o svojim najranjivijim članovima.
Socijalna politika ne smije biti marketing, već kišobran koji se otvara nad onima koji se najčešće ne čuju.
Infrastruktura koja spaja, a ne samo obećava
Crna Gora više ne može živjeti na obećanjima o putevima, prugama i investicijama koje se najavljuju brže nego što se planiraju.
Neka ova godina donese mape koje se ne crtaju na konferencijama, nego na terenu.
Foto: Privatna arhiva
Neka sela dobiju put, gradovi prozračnost, obale zaštitu, a planine pametno upravljanje.
Ozbiljna država prepoznaje se po infrastrukturi, jer ona pokazuje odnos prema prostoru i ljudima.
Priroda kao granica naše savjesti
Neka 2026. godina bude godina u kojoj ćemo razlikovati razvoj od razaranja. U kojoj će rijeke ostati rijeke, a ne cijevi; šume ostati javno dobro, a ne privatni trofej; obala prostor zajedničkog užitka, a ne ustupak privilegovanima.
Priroda je najveći ispit našeg karaktera. Ako izgubimo nju, izgubićemo dio sebe koji se ne može obnoviti.
Sigurnost koja pripada svima
U godini pred nama želimo sigurnost u kojoj policija radi po zakonu, tužilaštvo po savjesti, sudovi po pravdi. Sigurnost u kojoj institucije ne štite političke moćnike, nego prava građana.
Sigurnost u kojoj nema “naših” i “vaših”, nego samo ljudi koji imaju pravo na miran život. Jer sigurnost nije samo služba države, ona je osjećaj da pripadamo društvu u kojem nas zakon štiti, a ne dijeli.
Pravda koja djeluje, a ne najavljuje se
U 2026. želimo pravosuđe koje govori malo, a radi mnogo. Koje ne čeka političke signale i podrške. Koje prepoznaje da od pravde zavisi svaki napredak.
Pravda koja se obećava, ne postoji. Postoji samo pravda koja se sprovodi.
Godina u kojoj institucije rade svoj posao
Sve ove želje nijesu prevelike. To su najosnovniji zahtjevi jednog naroda prema državi u koju vjeruje. Neka Skupština donosi zakone za građane, Vlada radi za budućnost, a Predsjednik štiti ustavni poredak.
Neka institucije rade svoj posao, a ne posao nalogodavaca, bilo domaćih, bilo stranih, bilo onih koji se pozivaju na vjeru kako bi prikrili političke ambicije.
Iskrena država počinje od iskrene namjere da služi svim građanima.
Poruka nade: pravo da biramo svoje čudo
Na kraju svake godine ostaje jedan simbol koji nas vraća u djetinjstvo: Djeda Mraz. On ne donosi stvarne poklone, ali donosi vjeru da je dobro moguće, da se trud isplati, i da svaka želja ima smisla ako je prati odgovornost.
Zato neka ova Nova godina počne porukom koja je jednostavna, a duboka:
Narod ima pravo da bira svog Djeda Mraza:onog koji donose darove rada, mudrosti, brige, pravde i znanja.
Crna Gora ne mora čekati čudo. Ona može biti zemlja koja ih sama stvara: upornošću, hrabrošću, poštenjem i zajedništvom.
Srećna Nova godina, Crna Goro.
No comment yet, add your voice below!