Ko je bila Santiceva Emina ?

KO JE BILA EMINA?

“Umro stari pjesnik, umrla Emina,

Ostala je pusta bašča od jasmina,

Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće,

Pjesma o Emini nikad umrijet neće”

Mostarski pjesnik Aleksa Šantić napisao je pjesmu Emina inspirisan mostarkom Eminom Sefić koja se isticala ljepotom, karakterističnim blagim osmjehom i vedrinom. Bila je plemenita, jednostavna i skromna. Ni sa čim nije pokazivala niti isticala da je iz imućne porodice starog Hafiza.

Naime, blizu kuće imama Sefića živjeli su Šantićeva sestra i zet. Aleksa je neobično volio svoju sestru kojoj se ispovedao i često je posjećivao njen dom – Tako je jednog dana u komšiluku sreo imamovu kćer.

Emina Sefić tek se “zadevojčila”, a priče o njoj kružile su po cijeloj čaršiji. Mladići su govorili da Sefićeva kćer nije žensko, već “dženetska hurija” – ljepotica iz raja.

“Po sokacima i mahalama krenu priča o hafizovoj kćerki, ljepotici. Kako joj bujna kosa spletena u teške zlatnosmeđe pletenice igra po leđima; kako su joj oči od žežene kadife, usne – zrele trešnje, alice; dva reda zuba – dvi niske bisera; kako joj je Alah podario lice zarudele breskve; kako joj pod belom košuljom zakopčanom sedef – pucetom do pod vrat i pod svilenim, cvetnim dimijama igra jedro, zdravo telo, tanko u struku, mamno u hodu”, pričalo se tad o Emini

Šantić sa Eminom nikada nije uspio progovoriti jednu jedinu riječ jer po tadašnjim običajima, devojka nije smjela pogledati muškarca a kamoli s njim stupiti u razgovor. Lijepa Emina se sjećala Šantića: „Sretala sam ga često, kad bih išla u mekteb, u školu, jal’ na česmu. Riječi razmjenili nikad nismo. Viđala bih ga izdaleka, skockan kao da je sad iz Beča došao. Najviše se cipela sjećam. Uvijek uglancane, sjaje, a po njima pale pantale, porezati bi se mogao kako su opeglane… Jednom sam čula kako neko pjeva u Ćorovića avliji. Pjevao je “Kara majka sina Ahmeta” uz violinu, tamburicu i šargiju. Pjevao je jedan glas, žalovito. Kasnije sam čula da mu je to bila najdraža pjesma, pa sad mislim kako je on pjevao. Zagledala ga u prolazu, sine, velim ti, nisam. Ali se pričalo da je bio lijep čovjek – sjećala se Emina Sefić- Koluder.

Bilo kao bilo, pjesma napisana 1903. i izvedena u Beogradu je preko noći postala slavna i to traje i danas. “

Navodno je Eminin otac, čim je primijetio da se momci sve više za nju interesiraju, naredio da odmah počne nositi feredžu kad izlazi van iz kuće i avlije. Nedugo je lijepu Eminu stari hafiz udao za bogatog trgovca Avdagu Koludera koga pre braka nije ni vidjela niti su je roditelji pitali za pristanak.

Udala se sa 16 godina za jednako lijepog Avdagu Koludara i rodila mu je četrnaestoro dece. Na sreću Eminin brak je bio srećan.

Danas su Eminini potomci rasuti po svijetu, a neki još uvjek žive u Mostaru i u Sarajevu.

Lijepa Emina je umrla 1967. godine. Od njene velike ljepote ostale su uspomene i sjećanja kao i pjesma za sva vremena.

Emina je zahvaljujući Šantićevoj pjesmi ostala upamćena po nevjerovatnoj ljepoti, a njena praunuka Alma može da se pohvali podjednakom ljepotom, ali i impresivnom karijerom.

– U trenutku kada je Šantić ugledao moju prabaku ona je bila djevojčurak, imala je oko 14 godina. Istina je da oni nikada nisu razgovarali ali svakako je njegova pjesma došla do nje. Uvijek bi se postidjela kada bi je čula na radiju i izašla bi iz sobe – objašnjava nam Alma Ferović Fazlić, praunuka lijepe Emine.

U knjizi “Mostarenje” objavljena je i navodna prepiska i rasprava Alekse Šantića i njegovog brata Pere upravo zbog pjesme o Emini, koja je navodno izazvala veliki skandal u čaršiji, međutim, prema Alminim saznanjima, nikakvog negodovanja nije bilo, a nema riječi ni o “brukanju” koje je Pera navodno zamjerio Aleksi.

– Zašto bi neko mislio bilo šta loše kada je Šantić napisao najlepšu pesmu inspirisan devojčicom, a ne ženom – kaže Alma.

O Emininom životu nakon djevojaštva koje je ostalo obilježeno pjesmom malo se zna, ali zato Alma sa nama dijeli kako je dalje tekao njen život.

– Emina je rodila 14 dece i bila je vrlo posvećena majka i supruga. Zbog tako velikog broja djece, logično, nije imala vremena za druge stvari ali je jako voljela heklanje. Ona se sa 16 godina udala za Avdagu Koludera, poznatog veletrgovca i vrlo naičitog muškarca. Bila je uvijek vedra, vesela i nasmijana do zadnjeg dana, čak i neposredno pred smrt, pa zato kažu da je umrla s osmjehom na licu – otkriva nam Alma.

Pesma “Emina” obilježila je i život njenih potomaka

Budući da je Emina u vrijeme udaje već bila zvijezda pjesme, postavlja se i pitanje kakav je Avdaga imao stav o tome.

– Avdaga je poznavao Aleksu Šantića i izuzetno ga je poštovao, pa nikada nije bilo razloga za bilo kakvu ljubomoru. Emina je u trenutku susreta bila djevojčica, i Aleksu nije inspirisala ljubav, već prosto njena ljepota, njene crte lica, ono čime je odisala i ta čistoća kojom je odisala. Naravno, Eminu je cijelog života pratila činjenica da je opjevana i ljudi širom svijeta dolazili su da bi je vidjeli. Emini jeste bilo drago, ali nikada nije dozvolila da se zbog toga uznese, uvijek je bila skromna i povučena. – kaže nam unuka lijepe Emine.

A nije samo Eminin život obilježen ovom pjesmom, već i život svih njenih potomaka, uključujući tu i Almu, kojoj je vrata londonske Kraljevske muzičke akademije otvorilo pjevanje baš te pjesme.

Emina Alekse Šantića

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kada šeće i plećima kreće…

— Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

Ja joj nazvah selam. Al’, moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa kô zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko’!…

Pjevač Himzo Polovina je za zagrebački Jugoton snimio Šantićevu pjesmu. Kada je pjevač čuo da je Emina preminula u 83. godini otišao je kod Sevde Katice koja je bila poznata po usmenom recitovanju narodnih pjesama, pa je tako nastala poslednja strofa sevdalinke.

27. maja 2010. bronzana statua Emine otkrivena je u Mostaru na Šantićev 142. rođendan. Statuu je izvajao Zlatko Dizdarević u periodu od tri mjeseca i nije bila zasnovana na njenim fotografijama, nego je to bila umjetnička vizija bosanske ljepote. Oblikovana je s odjećom koje su žene nosile u Bosni i Hercegovini na prelazu u 20. vijek.