Neki ljudi karijeru grade titulama, a neki mostovima – mostovima koji spajaju djetinjstvo i odgovornost, zavičaj i svijet, dom i daljinu.
Aljo Hot je jedan od onih čije se ime izgovara s poštovanjem i blagošću. Njegov put počinje u mirnom Gusinju, u podnožju Prokletija, a nastavlja se preko Italije do Njujorka, gdje su prve godine bile najteže – bez poznatih lica, bez sigurnosti, ali s ogromnom voljom da uspije i da pomogne svojoj porodici.
Radio je dvije smjene – danju u restoranu, noću u čišćenju zgrada, da bi školovao mlađu braću i pomogao bolesnim roditeljima. U zemlji mogućnosti dokazao je ono što svaka dijaspora zna: da se rad, poštenje i istrajnost prepoznaju svuda. Danas, tri decenije kasnije, Aljo je potpredsjednik jedne od najvećih američkih kompanija – ABM Industries, koja zapošljava više od 120.000 ljudi širom svijeta.
Ipak, iza svih poslovnih uspjeha stoji čovjek koji nikada nije zaboravio odakle je krenuo. “Crna Gora je u mom srcu, a Gusinje u mojoj duši”, kaže. I dok iz svoje kancelarije na Long Ajlendu vodi hiljade zaposlenih, u njemu i dalje živi isti onaj dječak koji je u Gusinju prvi put sanjao o svijetu.
Priča Alja Hota nije samo priča o uspjehu u tuđini — to je priča o pripadanju. O čovjeku koji je između američkih nebodera i crnogorskih planina pronašao ravnotežu između ambicije i ljubavi, između rada i ponosa, između sadašnjosti i korijena.
Njegov život pokazuje da dijaspora nije daljina, već produžetak domovine — u svakom poštenom radu, u svakoj pruženoj ruci i u svakom povratku kući.
Aljo Hot svojom tihom snagom i vedrinom dokazuje da se uspjeh ne mjeri kilometrima, već srcem koje, bez obzira na sve adrese, kuca za Crnu Goru.
#Aljo Hot: Rođen sam u Gusinju 1967. godine. Kada sam imao nepune godinu dana, moji roditelji su odlučili da krenu za Italiju, kao i mnoge porodice tada koje su tim putevima išle prema Americi. U Italiji smo čekali skoro godinu dana na papire, a zatim se preselili u Sjedinjene Američke Države. Tamo smo sestra i ja živjeli sa roditeljima oko osam-devet godina i završili nekoliko razreda škole.
#CGDIJASPORA: Dakle, vratili ste se u Crnu Goru kao dijete?
#Aljo Hot: Da. Prvi put smo se vratili 1976. godine, a 1978. smo sestra i ja ostali u Gusinju da idemo u školu, dok su roditelji ostali da rade u Americi. To je bilo lijepo, ali i teško vrijeme. Završio sam tri razreda osnovne škole u Gusinju, a sestra je školu i studije nastavila u Podgorici. Roditelji su imali namjeru da se jednog dana vrate, ali život je odveo drugim putem.
#CGDIJASPORA: Koliko dugo ste ostali u Crnoj Gori?
#Aljo Hot: Ostali smo oko osam-devet godina. Ja sam živio u Gusinju kod strica, a sestra u Podgorici kod ujaka. Završio sam osnovnu školu i dvije godine srednje u Plavu, pa potom jednu godinu i u Podgorici. Ali roditelji su ostali u Americi, pa je bilo teško biti razdvojen.
#CGDIJASPORA: Šta se dešava nakon toga – odlučujete da se vratite u Ameriku?
#Aljo Hot: Da, 1986. godine smo se vratili u Njujork. Roditelji su tada bili lošeg zdravlja, i morali smo odlučiti da li će oni doći nama ili mi njima. Dogovorili smo se da se vratimo tamo. Po povratku nijesam mogao da nastavim školovanje, jer finansijski nijesmo bili u mogućnosti. Imao sam mlađu braću, roditelji su bili bolesni i morao sam odmah da počnem da radim kako bih pomogao porodici.
#CGDIJASPORA: Sjećate li se svojih prvih poslova?
#Aljo Hot: Naravno. To su bili vrlo teški dani. Doći iz Crne Gore u Ameriku, ne poznaješ nikoga, nemaš društvo – kao da si sletio na drugu planetu. U to vrijeme nije bilo mnogo naših ljudi ovdje. Počeo sam da radim u restoranima i u održavanju zgrada, najčešće u čišćenju nebodera.
Naši ljudi su tada uglavnom radili u građevini, restoranima ili čišćenju poslovnih prostora. Radio sam dva posla – danju u restoranu, noću u čišćenju – kako bih pomogao roditeljima i finansirao školovanje braće. Nije bilo lako, ali čovjek se mora snaći.
#CGDIJASPORA: Kako ste iz tih početaka došli do pozicije potpredsjednika u velikoj kompaniji?
#Aljo Hot: Sve je počelo 1996. godine, kada sam počeo da radim za firmu ABM Industries. Počeo sam kao običan radnik, a zatim postao supervizor jedne zgrade sa oko 45 radnika.
Godine 1997. naša firma je otkupila drugu, Ogden Allied, i tada sam unaprijeđen u area managera sa oko 300 radnika pod sobom. Vodio sam četiri zgrade u Svjetskom finansijskom centru u Njujorku.
Od 1997. do 2001. bio sam poslovođa u World Trade Centeru – u zgradama koje su uništene 11. septembra 2001. godine.
#CGDIJASPORA: Znači, bili ste tamo tokom terorističkog napada?
#Aljo Hot: Da, bio sam u zgradi kad je prvi avion udario. Imao sam, mogu reći, sreće. Vlasnik zgrade, Larry Silverstein, premjestio je našu kancelariju sa 94. na 22. sprat nekoliko mjeseci ranije. Da nije to učinio, vjerovatno danas ne bih bio živ. Uspio sam da se spustim i izađem na ulicu neposredno prije nego što je drugi avion udario. Taj događaj me obilježio za cio život.
#CGDIJASPORA: Oformili ste i porodicu u Americi?
#Aljo Hot: Da, oženjen sam suprugom Nafijom. Imamo troje djece – Aminu, Adisa i Adnana. Amina ima 30 godina, udata je i ima dvoje djece – Sofiju i Eliona. Suprug joj je rođen u Americi, ali je porijeklom iz Makedonije. Sva troje djece su završili fakultete. Amina radi kao building manager za jednu od jačih firmi u New Yorku i New Jerseyu. Adis je završio finansije i radi za Blackstone Group, a najmlađi, Adnan, je softverski inženjer. Na njih sam izuzetno ponosan.
#CGDIJASPORA: I vi ste i dalje u ABM Industriesu?
#Aljo Hot: Da, i danas radim u ABM-u. Firma postoji od 1909. godine, osnovana je u San Francisku, i danas ima oko 120.000 zaposlenih širom svijeta – u Americi, Irskoj, Engleskoj i Aziji. Ja sam potpredsjednik kompanije i vodim područje Long Island, Westchester, i veliki dio NYC, gdje pod mojom kontrolom radi oko 3.000 radnika i 50 poslovođa.
#CGDIJASPORA: Poznato je da ste mnogo pomagali našim ljudima koji dolaze u Ameriku?
#Aljo Hot: Naravno. Kroz moju karijeru zaposlio sam više od hiljadu naših ljudi – ne samo iz Crne Gore, već i iz cijele bivše Jugoslavije. To su ljudi koji su zahvaljujući tim poslovima stekli kuće, školovali djecu, obezbijedili porodice. Plata za rad u sindikalnim poslovima je oko 30 dolara po satu, a uz to ide i kompletno zdravstveno osiguranje za cijelu porodicu. Naši ljudi su zahvalni i vrlo vrijedni radnici. Mnogi od njih su kroz te poslove stvorili bolju budućnost za svoju djecu.
#CGDIJASPORA: Koliko često dolazite u Crnu Goru?
#Aljo Hot: Dolazimo redovno. Kad su djeca bila mala, svake godine, kasnije svake druge. Kad su počela studije, bilo je teže, jer su obaveze velike, ali sada, kad su završili, planiramo češće dolaziti.
Bio sam ove godine u septembru, a i narednog ljeta ćemo opet doći, jer se udaje kćerka moje supruge od brata. U Crnoj Gori imamo i kuću i stan, i to je uvijek dio nas.
Supruga ima sestre i brata tamo, tako da nas Crna Gora uvijek vuče nazad. I kad se povučemo u penziju, planiramo više vremena provoditi tamo.
#CGDIJASPORA: Da li je bilo teško biti Crnogorac u Americi?
#Aljo Hot: Ne, nikada. Nikad nijesam osjetio negativnost zato što sam stranac. Amerika je zemlja mogućnosti – sve zavisi od tebe, od tvoje volje i rada. Ljudi su ljubazni i prihvatljivi. Poštovanje se ovdje stiče radom i odgovornošću.
#CGDIJASPORA: Kako biste opisali naše ljude koji danas žive i rade u Njujorku?
#Aljo Hot: Naši ljudi su izuzetno vrijedni i pošteni. Ja sam zapošljavao mnoge i mogu reći da boljih radnika nema. 98% njih je bilo izuzetno odgovorno. Ljudi iz Plava, Gusinja, Podgorice, Ulcinja – svi su pokazali da znaju da rade i da uspiju.
#CGDIJASPORA: Imate li ta zajednička druženja naših ljudi u Njujorku?
#Aljo Hot: Kako da ne! Svakog petka igramo fudbal, poslije idemo na druženje, u kafanu ili restoran. Uvijek se okupljamo kad su svadbe, koncerti, rođendani.
Moja supruga i ja imamo širok krug prijatelja, i mogu reći da se više družimo sa našim Crnogorcima nego sa Amerikancima. Vikendi su nam uvijek rezervisani za to. Čak i naša djeca imaju svoje društvo – mlade iz naših krajeva koji su odrasli ovdje.
#CGDIJASPORA: Šta biste poručili Crnoj Gori i ljudima koji odlaze ili se vraćaju?
#Aljo Hot: Moja poruka je jednostavna – sve se može postići trudom i radom. Čuvajte svoje korijene i budite ponosni na ono što jeste.
Kad mi iz dijaspore dođemo u Crnu Goru, prihvatite nas kao svoje, jer mi to i jesmo. Iako smo većinu života proveli u Americi, mi smo i dalje Crnogorci – srcem i dušom. Volimo svoju domovinu i uvijek ćemo joj se vraćati.
No comment yet, add your voice below!