{"id":3697,"date":"2026-08-27T15:56:46","date_gmt":"2026-08-27T15:56:46","guid":{"rendered":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697"},"modified":"2026-08-27T15:56:54","modified_gmt":"2026-08-27T15:56:54","slug":"kolasin-koji-nosim-u-sebi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697","title":{"rendered":"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Pri\u010da o jednom djetinjstvu, jednoj generaciji i vremenu koje je ostalo u nama<\/h3>\n\n\n\n

Pi\u0161e: Ismet Rastoder<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Postoje ljudi koji svoje djetinjstvo mogu rekonstruisati iz hiljada fotografija i snimaka.<\/p>\n\n\n\n

Ja ne mogu.<\/p>\n\n\n\n

Iz vremena kada sam odrastao u Kola\u0161inu nemam fotografiju svakog ro\u0111endana, svakog izlaska, svakog treninga. Nemam snimljene na\u0161e utakmice u avliji, kupanje na Tari, klikere, prve skije, korzo, igranke, prve ljubavi, rad na vagonima, lopatanje \u0161ljunka niti svaku pjesmu koju smo otpjevali.<\/p>\n\n\n\n

Tada nije postojao telefon u d\u017eepu kojim se fotografi\u0161e svaki korak.<\/p>\n\n\n\n

Mi nijesmo fotografisali \u017eivot. Mi smo ga \u017eivjeli.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda upravo zato, vi\u0161e od pola vijeka kasnije, toliko toga jo\u0161 vidim kada zatvorim o\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Ovo zato nije istorija Kola\u0161ina. Za istoriju postoje dokumenti i arhive.<\/p>\n\n\n\n

Ovo je moj Kola\u0161in<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Onakav kakvog ga pamti dje\u010dak koji je u njemu odrastao.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

MILUTINA LAKI\u0106EVI\u0106A 10<\/h2>\n\n\n\n

Moj svijet po\u010dinjao je na adresi Milutina Laki\u0107evi\u0107a 10<\/strong>, u centru Kola\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n

\u017divjeli smo u zgradi koju su svi zvali Milicijska zgrada<\/strong>. Moj otac bio je milicioner, kao i o\u010devi jo\u0161 nekih porodica koje su tu \u017eivjele.<\/p>\n\n\n\n

Pored na\u0161e bila je druga zgrada, a izme\u0111u njih prolaz, ne\u0161to poput tunela, kojim se sa ulice ulazilo u zajedni\u010dku avliju i prema stanovima.<\/p>\n\n\n\n

Nekome obi\u010dan prolaz.<\/p>\n\n\n\n

Nama \u2014 ulaz u \u010ditav svijet<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Avlija nam je bila stadion, igrali\u0161te, hokeja\u0161ka arena, mjesto sastanaka, sva\u0111a, pomirenja i prvih velikih dje\u010da\u010dkih pobjeda.<\/p>\n\n\n\n

A kada govorim o toj avliji, moram odmah pomenuti \u010dovjeka bez kojeg moje djetinjstvo ne bi bilo isto.<\/p>\n\n\n\n

ZORAN VLAHOVI\u0106 BRKO<\/h2>\n\n\n\n

Zoran Vlahovi\u0107 \u2014 Brko<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Moj najbolji drug.<\/p>\n\n\n\n

Isto godi\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

Ista generacija.<\/p>\n\n\n\n

Ista \u0161kola.<\/p>\n\n\n\n

Ista klupa.<\/p>\n\n\n\n

Ja na drugom spratu, on na prvom.<\/p>\n\n\n\n

O\u010devi milicioneri.<\/p>\n\n\n\n

Zajedni\u010dka avlija.<\/p>\n\n\n\n

I gotovo \u010ditav \u017eivot \u2014 zajedni\u010dki.<\/p>\n\n\n\n

Nadimak Brko dobio je jer je jo\u0161 kao veoma mlad imao izra\u017eene brkove, koje je kasnije njegovao kroz \u010ditav \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Ali meni je va\u017enije ne\u0161to drugo.<\/p>\n\n\n\n

Brko i ja nijesmo morali ni da se dozivamo.<\/p>\n\n\n\n

Imali smo jedan kratki zvi\u017eduk<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Uvijek isti.<\/p>\n\n\n\n

Ako ja prvi iza\u0111em \u2014 zvi\u017eduk.<\/p>\n\n\n\n

Ako on prvi iza\u0111e \u2014 isti zvi\u017eduk.<\/p>\n\n\n\n

I drugi zna:<\/p>\n\n\n\n

\u201eNapolju sam.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nije bilo telefona.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo poruka.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo:<\/p>\n\n\n\n

\u201eGdje si?\u201c<\/p>\n\n\n\n

Jedan zvi\u017eduk bio je dovoljan.<\/p>\n\n\n\n

Godinama.<\/p>\n\n\n\n

Ustajanje.<\/p>\n\n\n\n

\u0160kola.<\/p>\n\n\n\n

Ista klupa.<\/p>\n\n\n\n

Povratak.<\/p>\n\n\n\n

Igra.<\/p>\n\n\n\n

U\u010denje.<\/p>\n\n\n\n

Fudbal.<\/p>\n\n\n\n

Klikeri.<\/p>\n\n\n\n

Sport.<\/p>\n\n\n\n

Djevojke.<\/p>\n\n\n\n

Korzo.<\/p>\n\n\n\n

Nesta\u0161luci.<\/p>\n\n\n\n

Sva\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Pomirenja.<\/p>\n\n\n\n

Sve zajedno.<\/p>\n\n\n\n

Dijelili smo gotovo sve.<\/p>\n\n\n\n

Jedino nas je spavanje razdvajalo.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I mo\u017eda tek danas razumijem koliko je veliko imati nekoga pored sebe bez dogovora, bez zakazivanja i bez pitanja \u201ejesi li slobodan?\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Zvi\u017eduk.<\/p>\n\n\n\n

I izlazi\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Ako govorim o svom Kola\u0161inu, a ne pomenem Brka, onda to nije moja pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n

Jer kada danas u mislima u\u0111em u onu avliju, prije lopte, prije klikera, prije svega drugog, kao da jo\u0161 \u010dujem:<\/p>\n\n\n\n

fiju!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Brko je napolju.<\/p>\n\n\n\n

Moram i ja.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

AVLIJA JE BILA NA\u0160 SVIJET<\/h1>\n\n\n\n

Fudbal smo igrali gdje god je mogla stati lopta.<\/p>\n\n\n\n

Dvije stvari postanu stative.<\/p>\n\n\n\n

Ekipe se podijele.<\/p>\n\n\n\n

I po\u010dinje.<\/p>\n\n\n\n

\u201eGol!\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eNije!\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eJeste!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Posva\u0111amo se kao da odlu\u010dujemo prvaka svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Pet minuta kasnije ponovo igramo zajedno.<\/p>\n\n\n\n

Jer \u017eelja za igrom bila je ja\u010da od sva\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Svi smo poku\u0161avali ili sanjali da zaigramo za FK Gor\u0161tak<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Probali smo prakti\u010dno sve sportove: fudbal, ko\u0161arku, rukomet, boks, stoni tenis, skijanje, hokej…<\/p>\n\n\n\n

Tada je bilo va\u017eno biti dobar.<\/p>\n\n\n\n

A ako je mogu\u0107e \u2014 najbolji<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

KLIKERI \u2013 NA\u0160A PRVA EKONOMIJA<\/h1>\n\n\n\n

Kada smo bili manji, klikeranje je bilo ozbiljna stvar.<\/p>\n\n\n\n

Klikeri nijesu bili samo igra.<\/p>\n\n\n\n

Bili su imovina.<\/p>\n\n\n\n

Ponos.<\/p>\n\n\n\n

Kapital.<\/p>\n\n\n\n

Dobija\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Gubi\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Razmjenjuje\u0161.<\/p>\n\n\n\n

\u010cuva\u0161 najbolje.<\/p>\n\n\n\n

Igrali smo toliko da bi nam ruke bile prljave, izgrebane, ko\u017ea ispucala.<\/p>\n\n\n\n

Do\u0111e\u0161 ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Majka vidi ruke.<\/p>\n\n\n\n

Dobije\u0161 batine.<\/p>\n\n\n\n

Obe\u0107a\u0161 da ne\u0107e\u0161 vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

A sjutra?<\/p>\n\n\n\n

Ponovo klikeri.<\/p>\n\n\n\n

Jer ako si ju\u010de izgubio, mora\u0161 se vratiti.<\/p>\n\n\n\n

Ponos nije dozvoljavao druga\u010dije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

SLI\u010cICE, ALBUMI I \u201e\u010cI\u017dE-BLI\u017dE\u201c<\/h1>\n\n\n\n

Poseban svijet bile su sli\u010dice.<\/p>\n\n\n\n

Skupljali smo ih i lijepili u albume.<\/p>\n\n\n\n

Prazno mjesto u albumu bilo je ozbiljan problem.<\/p>\n\n\n\n

Ako Brko ili neko drugi ima sli\u010dicu koja meni nedostaje \u2014 pregovori po\u010dinju.<\/p>\n\n\n\n

Jedna za jednu.<\/p>\n\n\n\n

Dvije za jednu.<\/p>\n\n\n\n

Ako je rijetka \u2014 cijena raste.<\/p>\n\n\n\n

Duplikati su bili na\u0161a valuta.<\/p>\n\n\n\n

A igrali smo i \u201epola-cijelo\u201c<\/strong> i \u201eslika-bijelo\u201c<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Tu ve\u0107 rizikuje\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 se vratiti ku\u0107i bogatiji ili ostati bez pola kolekcije.<\/p>\n\n\n\n

A kada nemamo ni loptu, ni klikere, ni sli\u010dice?<\/p>\n\n\n\n

Igramo \u201e\u010di\u017ee-bli\u017ee\u201c<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Danas mi se \u010dini da smo imali jednu veliku prednost:<\/p>\n\n\n\n

nijesmo pitali \u0161ta imamo da bismo se igrali \u2014 pitali smo ko je tu da se igra.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

AKO NEMA\u0160 \u2013 NAPRAVI<\/h1>\n\n\n\n

Ho\u0107emo stoni tenis?<\/p>\n\n\n\n

Nemamo sto.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0111emo dovoljno veliku, pomalo iskrivljenu \u0161perplo\u010du<\/strong>, po sredini postavimo ne\u0161to \u0161to li\u010di na mre\u017eu i \u2014 imamo stoni tenis.<\/p>\n\n\n\n

Lopta odsko\u010di gdje ona ho\u0107e?<\/p>\n\n\n\n

Prilagodi se.<\/p>\n\n\n\n

Zimi smo sami pravili sli\u010duge<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo dovoljno da rade.<\/p>\n\n\n\n

Morale su biti br\u017ee od tu\u0111ih.<\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u zgrada voda sa \u010desme zaledi prostor i dobijemo hokeja\u0161ko igrali\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

Igramo do kasno u no\u0107.<\/p>\n\n\n\n

A reflektor?<\/p>\n\n\n\n

Jedna obi\u010dna uli\u010dna svjetiljka<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Nama dovoljna.<\/p>\n\n\n\n

Danas postoje tereni sa stotinama reflektora.<\/p>\n\n\n\n

Ja pamtim jednu lampu.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

TARA JE BILA NA\u0160E MORE<\/h1>\n\n\n\n

Ljeti smo i\u0161li na Taru.<\/p>\n\n\n\n

Tamo smo u\u010dili plivati.<\/p>\n\n\n\n

Nema \u0161kole plivanja.<\/p>\n\n\n\n

Gleda\u0161 drugoga.<\/p>\n\n\n\n

Poku\u0161a\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Tara hladna?<\/p>\n\n\n\n

Jeste.<\/p>\n\n\n\n

Ali ko pita?<\/p>\n\n\n\n

Iza\u0111e\u0161, ugrije\u0161 se i ponovo unutra.<\/p>\n\n\n\n

Tara je bila na\u0161 bazen, na\u0161e ljetovali\u0161te i na\u0161a \u0161kola plivanja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

I\u0161li smo i u branje lje\u0161nika.<\/p>\n\n\n\n

A onda kod ku\u0107e \u2014 poker u lje\u0161nike.<\/p>\n\n\n\n

Nema \u017eetona.<\/p>\n\n\n\n

Lje\u0161nik je kapital.<\/p>\n\n\n\n

Dobije\u0161 \u2014 bogat.<\/p>\n\n\n\n

Izgubi\u0161 \u2014 bankrot.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju pojede\u0161 banku.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

BARHUTANA<\/h1>\n\n\n\n

Pored Kola\u0161ina bila je Barhutana<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Tamo smo odlazili u prirodu, na ono \u0161to bi se danas zvalo hiking.<\/p>\n\n\n\n

Mi smo jednostavno govorili:<\/p>\n\n\n\n

\u201eIdemo gore.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zimi \u2014 skijanje.<\/p>\n\n\n\n

Vojni\u010dke skije sa vezovima.<\/p>\n\n\n\n

Ako ima\u0161 \u010dizme, spreman si.<\/p>\n\n\n\n

Ako su jo\u0161 i vojni\u010dke \u2014 kompletan si.<\/p>\n\n\n\n

Padne\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Ustane\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Ponovo.<\/p>\n\n\n\n

Tako se u\u010dilo.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

DRVA I ZIMNICA<\/h1>\n\n\n\n

Kola\u0161inska zima nije se \u010dekala nespremna.<\/p>\n\n\n\n

Paprike.<\/p>\n\n\n\n

Zimnica.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u010da sira.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u010da skorupa.<\/p>\n\n\n\n

Meso za su\u0161enje na tavanu pored dimnjaka.<\/p>\n\n\n\n

A onda \u2014 drva.<\/p>\n\n\n\n

Za doma\u0107instvo oko deset metara<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Kada stignu ljeti, slo\u017ee se u veliku pravilnu gomilu, otprilike deset puta jedan, i odstoje.<\/p>\n\n\n\n

Onda rezanje na cokove.<\/p>\n\n\n\n

Cijepanje.<\/p>\n\n\n\n

No\u0161enje.<\/p>\n\n\n\n

Slaganje u \u0161upu.<\/p>\n\n\n\n

Nije postojalo:<\/p>\n\n\n\n

\u201eNe radi mi se.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Treba ugrijati ku\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Radi.<\/p>\n\n\n\n

Ali upravo su gomile drva stvorile jednu od mojih najljep\u0161ih uspomena.<\/p>\n\n\n\n

Popnem se na svoju gomilu i zapjevam.<\/p>\n\n\n\n

Nedaleko druga gomila.<\/p>\n\n\n\n

Na njoj Sveto Pekovi\u0107<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ja zavr\u0161im.<\/p>\n\n\n\n

Sveto zapjeva svoju.<\/p>\n\n\n\n

A u produ\u017eetku tetka Anka Medojevi\u0107<\/strong> \u0161iri ve\u0161.<\/p>\n\n\n\n

\u010cuje nas.<\/p>\n\n\n\n

I zapjeva ona.<\/p>\n\n\n\n

Tu se na\u0161e takmi\u010denje zavr\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n

Anka je pjevala tako da bi i slavuj za\u0107utao.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Danas kada pomislim na gomile drva, prvo ne \u010dujem sjekiru.<\/p>\n\n\n\n

\u010cujem pjesmu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

PRVI TELEVIZOR<\/h1>\n\n\n\n

Televizor je tada bio luksuz.<\/p>\n\n\n\n

Prvog televizora kojeg se jasno sje\u0107am nije bilo u na\u0161oj ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Bio je u stanici milicije<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

I skupimo se.<\/p>\n\n\n\n

19:15 \u2014 crtani film.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

19:30 \u2014 Dnevnik.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Poslije?<\/p>\n\n\n\n

Film rijetko.<\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dka emisija \u2014 gotovo obavezno.<\/p>\n\n\n\n

Daljinski nije postojao.<\/p>\n\n\n\n

Mi smo imali \u017divkovi\u0107a<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Najstarijeg policajca.<\/p>\n\n\n\n

On odredi \u0161ta se gleda.<\/p>\n\n\n\n

I svi gledamo.<\/p>\n\n\n\n

Jedan televizor.<\/p>\n\n\n\n

Jedan program.<\/p>\n\n\n\n

Jedan \u017divkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

A kada boksuje Muhammad Ali<\/strong>, sat vi\u0161e nije va\u017ean.<\/p>\n\n\n\n

Ako je me\u010d u tri ujutro \u2014 gleda se u tri.<\/p>\n\n\n\n

U mom dje\u010da\u010dkom sje\u0107anju \u010dinilo se da je \u010ditav Kola\u0161in do\u0161ao<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi sjede, stoje, tra\u017ee mjesto sa kojeg mogu makar vidjeti ekran.<\/p>\n\n\n\n

Niko ne\u0107e ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Svjetski spektakl u\u0161ao je preko jednog televizora u na\u0161 mali grad.<\/p>\n\n\n\n

A sjutra svi analiziramo borbu kao da smo bili Alijevi treneri.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

MILICIONERI KOJIH SE SJE\u0106AM<\/h1>\n\n\n\n

Stanica milicije bila je dio mog porodi\u010dnog svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Iz tog vremena vra\u0107aju mi se imena:<\/p>\n\n\n\n

Sako Rastoder, Mi\u0161o Vlahovi\u0107, Momo Jovanovi\u0107, Budo Baga\u0161, Momir Ka\u0161alica, Du\u0161an \u0106etkovi\u0107, Milovan Nedi\u0107<\/strong>, te Babi\u0107, \u017divkovi\u0107, Vukovi\u0107 i Medenica<\/strong>, \u010dijih se imena vi\u0161e ne mogu pouzdano sjetiti.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0107u ih izmi\u0161ljati.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda \u0107e se vratiti.<\/p>\n\n\n\n

Jer sje\u0107anje je \u010dudna stvar.<\/p>\n\n\n\n

Jedno prezime vrati lice.<\/p>\n\n\n\n

Jedno lice otvori ulicu.<\/p>\n\n\n\n

A jedna ulica vrati pola \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

SIN MILICIONERA<\/h1>\n\n\n\n

U malom gradu nema anonimnosti.<\/p>\n\n\n\n

Znalo se ko si.<\/p>\n\n\n\n

Znalo se \u010diji si.<\/p>\n\n\n\n

Za mene:<\/p>\n\n\n\n

\u201eTo je sin milicionera.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zato sam morao paziti malo vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Ako neko drugi napravi glupost, mo\u017eda pro\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Ako je napravim ja:<\/p>\n\n\n\n

\u201e\u010ciji je ono sin?\u201c<\/p>\n\n\n\n

I vijest ponekad stigne ku\u0107i prije mene.<\/p>\n\n\n\n

Morao sam biti primjer.<\/p>\n\n\n\n

A istovremeno sam \u017eelio sve \u0161to i drugi.<\/p>\n\n\n\n

Da igram.<\/p>\n\n\n\n

Da se dokazujem.<\/p>\n\n\n\n

Da se zaljubim.<\/p>\n\n\n\n

Da iza\u0111em.<\/p>\n\n\n\n

Da napravim poneku glupost.<\/p>\n\n\n\n

Da budem mlad.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

BILI SMO DRUGA\u010cIJI<\/h1>\n\n\n\n

Koliko pamtim tada\u0161nji Kola\u0161in, bili smo jedina muslimanska porodica u tom na\u0161em okru\u017eenju<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Iako je otac bio milicioner, znali su ga nazvati \u201eTur\u010dinom\u201c<\/strong>, a majku \u201ebulom\u201c<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Dijete takve rije\u010di \u010duje.<\/p>\n\n\n\n

I zapamti.<\/p>\n\n\n\n

Ali ne \u017eelim od svog djetinjstva praviti pri\u010du o \u017ertvi.<\/p>\n\n\n\n

Nijesam se povukao.<\/p>\n\n\n\n

Naprotiv.<\/p>\n\n\n\n

Igrao sam sa svima.<\/p>\n\n\n\n

I\u0161ao u \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n

Recitovao.<\/p>\n\n\n\n

Igrao folklor.<\/p>\n\n\n\n

Trenirao.<\/p>\n\n\n\n

Svirao.<\/p>\n\n\n\n

Pjevao.<\/p>\n\n\n\n

Takmi\u010dio se.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda je ba\u0161 to u meni stvaralo jo\u0161 ve\u0107u potrebu da poka\u017eem:<\/p>\n\n\n\n

ne odre\u0111uje me ono kako \u0107e me neko nazvati, nego ono \u0161to znam, mogu i kako se pona\u0161am.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

\u010cITALI SMO SVE<\/h1>\n\n\n\n

Takmi\u010dili smo se ko vi\u0161e zna.<\/p>\n\n\n\n

Ko je pametniji.<\/p>\n\n\n\n

Ko bolje govori.<\/p>\n\n\n\n

Ko zna bolji argument.<\/p>\n\n\n\n

Zato smo \u010ditali.<\/p>\n\n\n\n

Svako jutro dnevne novine<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

A Politikin Zabavnik<\/strong> bio je institucija.<\/p>\n\n\n\n

Istorija.<\/p>\n\n\n\n

Geografija.<\/p>\n\n\n\n

Nauka.<\/p>\n\n\n\n

Automobili.<\/p>\n\n\n\n

Slavni ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Svijet.<\/p>\n\n\n\n

Tu su bili Alan Ford<\/strong> i Zagor<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

\u010citali smo, razmjenjivali, prepri\u010davali.<\/p>\n\n\n\n

A onda \u2014 ljubavni romani.<\/p>\n\n\n\n

Njih smo tamanili.<\/p>\n\n\n\n

I zbog pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Ali i zbog prakti\u010dnog znanja.<\/p>\n\n\n\n

Kako pri\u0107i djevojci?<\/p>\n\n\n\n

Kako razgovarati?<\/p>\n\n\n\n

Kako joj ne\u0161to lijepo re\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

Kako se pona\u0161ati?<\/p>\n\n\n\n

U\u010dili smo iz romana, filmova i poezije.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

STIHOVI I DJEVOJKE<\/h1>\n\n\n\n

Znali smo stotine stihova napamet.<\/p>\n\n\n\n

Ali da budem iskren:<\/p>\n\n\n\n

nijesmo sve u\u010dili samo zbog knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n

Trebalo se udvarati djevojkama.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nema telefona.<\/p>\n\n\n\n

Nema poruke.<\/p>\n\n\n\n

Nema emotikona.<\/p>\n\n\n\n

Djevojka stoji pred tobom.<\/p>\n\n\n\n

Izvoli.<\/p>\n\n\n\n

Govori.<\/p>\n\n\n\n

Ako zna\u0161 pravi stih u pravom trenutku \u2014 mo\u017eda ima\u0161 \u0161ansu.<\/p>\n\n\n\n

Zato smo u\u010dili da govorimo.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo dovoljno dobro izgledati. Morao si imati ne\u0161to i u glavi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

POSTERI, JAMES DEAN, FARMERICE I \u0160IMIKE<\/h1>\n\n\n\n

Posteri poznatih glumaca, glumica, muzi\u010dara i sportista bili su svuda.<\/p>\n\n\n\n

Na vratima.<\/p>\n\n\n\n

Zidovima.<\/p>\n\n\n\n

Gdje god mo\u017eemo zalijepiti.<\/p>\n\n\n\n

Posebno ameri\u010dke zvijezde.<\/p>\n\n\n\n

Gledali smo frizuru.<\/p>\n\n\n\n

Odje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Hod.<\/p>\n\n\n\n

Dr\u017eanje.<\/p>\n\n\n\n

Kako glumac razgovara sa \u017eenom.<\/p>\n\n\n\n

Posebno smo kopirali Jamesa Deana<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Nosile su se farmerice, traperice sa \u0161irokim nogavicama<\/strong>, i \u0161imike \u2014 cipele sa o\u0161trim \u0161picem<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Namjesti\u0161 frizuru.<\/p>\n\n\n\n

Farmerice.<\/p>\n\n\n\n

\u0160imike.<\/p>\n\n\n\n

Malo James Dean hoda.<\/p>\n\n\n\n

I pravac korzo.<\/p>\n\n\n\n

Koliko smo stvarno li\u010dili na njega?<\/p>\n\n\n\n

Vjerovatno mnogo manje nego \u0161to smo mislili.<\/p>\n\n\n\n

Ali nama je bilo va\u017eno kako se osje\u0107amo.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

GITARA \u2013 NAJVA\u017dNIJI INSTRUMENT ZA UDVARANJE<\/h1>\n\n\n\n

Gotovo svi smo poku\u0161avali svirati gitaru.<\/p>\n\n\n\n

Nije svako postao gitarista.<\/p>\n\n\n\n

Ali cilj nije uvijek bio muzi\u010dka akademija.<\/p>\n\n\n\n

Djevojke.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Posebno neka malo starija koja ti se svi\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Nau\u010di\u0161 nekoliko akorda.<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko pjesama.<\/p>\n\n\n\n

Ako jo\u0161 zna\u0161 da pjeva\u0161, pro\u010ditao si dovoljno, zna\u0161 stihove i umije\u0161 razgovarati…<\/p>\n\n\n\n

u svojoj glavi si spreman.<\/p>\n\n\n\n

Sve smo poku\u0161avali da budemo primije\u0107eni.<\/p>\n\n\n\n

I Brko i ja, naravno, u tim operacijama \u010desto zajedno.<\/p>\n\n\n\n

Savjetujemo jedan drugoga.<\/p>\n\n\n\n

Ko \u0107e pri\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta re\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

Je li pogledala?<\/p>\n\n\n\n

Koga je pogledala?<\/p>\n\n\n\n

Pola na\u0161ih savjeta vjerovatno nije vrijedjelo ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Ali nama su bili vrhunska strategija.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

BIOSKOP<\/h1>\n\n\n\n

Na Velikom trgu bio je bioskop.<\/p>\n\n\n\n

Imena se danas ne mogu pouzdano sjetiti i ne\u0107u ga izmi\u0161ljati.<\/p>\n\n\n\n

Ali film se nije propu\u0161tao.<\/p>\n\n\n\n

Ako igra nekoliko dana \u2014 mora\u0161 ga pogledati.<\/p>\n\n\n\n

Nema streaminga.<\/p>\n\n\n\n

Nema vra\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n

Propusti\u0161 \u2014 gotovo.<\/p>\n\n\n\n

Kada se svjetla ugase, Kola\u0161in nestane.<\/p>\n\n\n\n

Pred nama Hollywood.<\/p>\n\n\n\n

Amerika.<\/p>\n\n\n\n

Veliki gradovi.<\/p>\n\n\n\n

Automobili.<\/p>\n\n\n\n

Glumci.<\/p>\n\n\n\n

Glumice.<\/p>\n\n\n\n

Druga\u010diji svijet.<\/p>\n\n\n\n

A mi iza\u0111emo i poku\u0161amo dio tog svijeta prenijeti na kola\u0161inski korzo.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

DESET GODINA I PRVI MIKROFON<\/h1>\n\n\n\n

Imao sam oko deset godina kada sam u\u010destvovao u sve\u010danoj \u0161kolskoj akademiji.<\/p>\n\n\n\n

Recitovao sam.<\/p>\n\n\n\n

Sa\u010duvani televizijski kadrovi nose oznaku:<\/p>\n\n\n\n

TVT, april 1970.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na fotografiji i u staroj objavi ostala su i imena djece iz tog vremena: Vesna Medenica, Zoran Raketi\u0107 i Vesko Begovi\u0107<\/strong>, uz mene i druge u\u010denike.<\/p>\n\n\n\n

Do\u0161la je televizija.<\/p>\n\n\n\n

Kamera.<\/p>\n\n\n\n

Mikrofon.<\/p>\n\n\n\n

Snimanje.<\/p>\n\n\n\n

A onda smo sebe gledali na televiziji.<\/p>\n\n\n\n

Danas dijete napravi video i za sekundu ga vidi cijeli svijet.<\/p>\n\n\n\n

Nama je tada pojavljivanje na televiziji bilo kao da smo postali filmske zvijezde.<\/p>\n\n\n\n

Hej, bili smo na televiziji!<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nijesam mogao znati da \u0107e mikrofon mnogo decenija kasnije ponovo postati va\u017ean dio mog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

KUD \u201eMIJAT MA\u0160KOVI\u0106\u201c<\/h1>\n\n\n\n

Skoro tri godine igrao sam u KUD-u \u201eMijat Ma\u0161kovi\u0107\u201c<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Nastupi.<\/p>\n\n\n\n

Putovanja.<\/p>\n\n\n\n

Takmi\u010denja \u0161irom Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n

U Kola\u0161inu gotovo da nije bilo ve\u0107e priredbe bez folklora.<\/p>\n\n\n\n

Ali da budem potpuno iskren, na folklor nijesam oti\u0161ao samo zbog umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n

Postojao je jedan ozbiljan razlog.<\/p>\n\n\n\n

Slavica.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bila je lijepa, zrelija i iskusnija od mene u folkloru.<\/p>\n\n\n\n

A ja \u2014 tajno zaljubljen.<\/p>\n\n\n\n

Mnogo mi je pomogla.<\/p>\n\n\n\n

Pokazivala korake.<\/p>\n\n\n\n

Ispravljala.<\/p>\n\n\n\n

Pomagala da nau\u010dim.<\/p>\n\n\n\n

Uz takvu motivaciju \u010dovjek brzo napreduje.<\/p>\n\n\n\n

Ne znam koliko je Slavica znala za moju zaljubljenost.<\/p>\n\n\n\n

Ali ja znam da mi nijedna proba nije bila te\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

MINA \u0160\u0106EPANOVI\u0106<\/h1>\n\n\n\n

Nad svima nama bio je Milisav Mina \u0160\u0107epanovi\u0107<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Mina je ostavio veliki trag u kola\u0161inskoj kulturi i sportu.<\/p>\n\n\n\n

Nama nije bio samo \u010dovjek koji vodi folklor.<\/p>\n\n\n\n

Tra\u017eio je disciplinu.<\/p>\n\n\n\n

Rad.<\/p>\n\n\n\n

I tra\u017eio je da budemo odli\u010dni u\u010denici<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Nije bilo:<\/p>\n\n\n\n

\u201eDobro igram, \u0161kola nije va\u017ena.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Va\u017ena je.<\/p>\n\n\n\n

Ako predstavlja\u0161 KUD i Kola\u0161in, mora\u0161 biti primjer.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda sam na folklor krenuo zbog Slavice.<\/p>\n\n\n\n

Ali sam tamo dobio ne\u0161to mnogo va\u017enije.<\/p>\n\n\n\n

Tek poslije mnogo godina shvati\u0161:<\/p>\n\n\n\n

Mina nas nije u\u010dio samo kako se igra. U\u010dio nas je kako se odrasta.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

KARATE I BRA\u0106A NI\u010cOVI\u0106<\/h1>\n\n\n\n

U tom periodu po\u010deo sam trenirati karate kod bra\u0107e Ni\u010dovi\u0107<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Bilo ih je petorica, porijeklom iz Kola\u0161ina, a studirali su u Beogradu. Otvorili su klub i imali asistente koji su vodili treninge.<\/p>\n\n\n\n

Trenirao sam ozbiljno.<\/p>\n\n\n\n

Do\u0161ao sam do braon pojasa<\/strong>, stepen ispred crnog.<\/p>\n\n\n\n

Tada nijesam mogao znati koliko \u0107e borila\u010dki sport kasnije obilje\u017eiti moj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Karate je bio po\u010detak.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

GALAKSIJA<\/h1>\n\n\n\n

A onda muzika.<\/p>\n\n\n\n

Galaksija \u2013 Kola\u0161in.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svirao sam bubnjeve kao drugi bubnjar<\/strong> i pjevao.<\/p>\n\n\n\n

Uz Galaksiju se vezuju brojna imena muzi\u010dara razli\u010ditih postava i perioda kojih se sje\u0107amo: Borivoje \u0106ure Abramovi\u0107, Veselin Vejo Vlahovi\u0107, Predrag Pe\u0111a Milovi\u0107, Darko Medenica \u0106iro, Vesko Begovi\u0107, Goran \u0160\u0107epanovi\u0107, Zoran Zof Bulatovi\u0107, Vokan Begovi\u0107, Nikola Nid\u017eo Vukovi\u0107, Nikola Medo Medenica, Dragan Vlahovi\u0107, Vojo Bulatovi\u0107 i Veta Pa\u0161i\u0107.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

A u moje svjedo\u010denje o tom vremenu upisujem i svoje ime:<\/p>\n\n\n\n

Ismet Rastoder \u2014 vokal i drugi bubnjar.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda moje ime nije zavr\u0161ilo na nekom kasnije napravljenom spisku.<\/p>\n\n\n\n

Ali ja znam gdje sam bio.<\/p>\n\n\n\n

Znam da sam svirao.<\/p>\n\n\n\n

Znam da sam pjevao.<\/p>\n\n\n\n

I znam \u0161ta je Galaksija zna\u010dila jednom mladom momku iz Kola\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

\u201eGLAS TARE\u201c<\/h1>\n\n\n\n

Pjevao sam i na \u201eGlasu Tare\u201c<\/strong> u Kola\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n

I dobio nagradu publike<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda \u0107emo jednoga dana prona\u0107i program, novinski tekst ili rezultat tog takmi\u010denja.<\/p>\n\n\n\n

Ali uspomena je ostala.<\/p>\n\n\n\n

A nagrada publike mi je bila posebna.<\/p>\n\n\n\n

Jer publiku ne mo\u017ee\u0161 natjerati da te voli.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

\u0160KOLA I PROFESORI<\/h1>\n\n\n\n

Kroz sve to trebalo je i u\u010diti.<\/p>\n\n\n\n

Iz tog vremena ostala su imena profesora i nastavnika kola\u0161inske gimnazije:<\/p>\n\n\n\n

Dragan Vujisi\u0107, Pavle Vuksanovi\u0107, Slavko Bulatovi\u0107, Dragan Kujovi\u0107, Savo An\u0111eli\u0107, Dragan Vulevi\u0107, Grujo \u010coguri\u0107 i Vlado Boji\u0107.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Direktor je bio Milutin Bulatovi\u0107<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Posebno pamtim Vesnu \u0110uki\u0107<\/strong>, profesoricu knji\u017eevnosti.<\/p>\n\n\n\n

Profesoricu ruskog pamtim kao Martu<\/strong>; prezime mi se jo\u0161 nije vratilo.<\/p>\n\n\n\n

A Mina \u0160\u0107epanovi\u0107 pripadao je tom \u0161irem svijetu \u0161kole, sporta, kulture i vaspitanja mladih.<\/p>\n\n\n\n

Imali smo likovno.<\/p>\n\n\n\n

Crtali.<\/p>\n\n\n\n

Poku\u0161avali sve.<\/p>\n\n\n\n

Na doma\u0107instvu smo pravili predmete vlastitim rukama.<\/p>\n\n\n\n

Posebno pamtim Ajfelov toranj od \u0161perplo\u010de<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Treba rezati pa\u017eljivo.<\/p>\n\n\n\n

Pogrije\u0161i\u0161 \u2014 po\u010dni ponovo.<\/p>\n\n\n\n

I to je bila \u0161kola.<\/p>\n\n\n\n

Ne samo kako napraviti toranj.<\/p>\n\n\n\n

Nego kako imati strpljenja.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

VELIKI TRG I KORZO<\/h1>\n\n\n\n

Kako smo odrastali, avliju je zamjenjivao Veliki trg.<\/p>\n\n\n\n

Tu smo bili od jutra.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Rasprave.<\/p>\n\n\n\n

Ko je \u0161ta pro\u010ditao?<\/p>\n\n\n\n

Koji automobil je bolji?<\/p>\n\n\n\n

Ko je najbolji fudbaler?<\/p>\n\n\n\n

Koja glumica je najljep\u0161a?<\/p>\n\n\n\n

A onda se pribli\u017eava ve\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010dinje sre\u0111ivanje.<\/p>\n\n\n\n

Frizura.<\/p>\n\n\n\n

Farmerice.<\/p>\n\n\n\n

\u0160imike.<\/p>\n\n\n\n

Ogledalo.<\/p>\n\n\n\n

Jer slijedi korzo<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Veliki trg.<\/p>\n\n\n\n

Preko Sibirske.<\/p>\n\n\n\n

Mali trg.<\/p>\n\n\n\n

Pa nazad.<\/p>\n\n\n\n

I opet.<\/p>\n\n\n\n

I opet.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to?<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda ona jo\u0161 nije iza\u0161la.<\/p>\n\n\n\n

Kada iza\u0111e \u2014 pogled.<\/p>\n\n\n\n

Ona pogleda.<\/p>\n\n\n\n

Ti pogleda\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Onda Brko i ja pola sata analiziramo:<\/p>\n\n\n\n

\u201eGledala je mene.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eNije, gledala je mene.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Nema druge.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedan krug.<\/p>\n\n\n\n

Ako ponovo pogleda \u2014 situacija je ozbiljna.<\/p>\n\n\n\n

A kada kona\u010dno \u0161eta\u0161 sa djevojkom koja ti se svi\u0111a, mo\u017ee\u0161 hodati kilometrima.<\/p>\n\n\n\n

Samo da ve\u010de ne zavr\u0161i.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

PLANINAR<\/h1>\n\n\n\n

Uz Veliki trg bio je legendarni Planinar<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Nije to bila samo kafana.<\/p>\n\n\n\n

Bio je institucija.<\/p>\n\n\n\n

Autobusi dolaze i parkiraju na Trgu.<\/p>\n\n\n\n

Putnici izlaze.<\/p>\n\n\n\n

Kafa.<\/p>\n\n\n\n

Hrana.<\/p>\n\n\n\n

Odmor.<\/p>\n\n\n\n

Pa dalje.<\/p>\n\n\n\n

Posebno pamtim no\u0107ne karavane autobusa<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Jedan za drugim.<\/p>\n\n\n\n

Svjetla u no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Vrata se otvore.<\/p>\n\n\n\n

Planinar o\u017eivi.<\/p>\n\n\n\n

Jedan ode.<\/p>\n\n\n\n

Drugi dolazi.<\/p>\n\n\n\n

Nama je izgledalo kao da veliki svijet svake no\u0107i na nekoliko minuta svrati u Kola\u0161in.<\/p>\n\n\n\n

A kola\u0161inski humor Planinar je opisivao otprilike ovako:<\/p>\n\n\n\n

\u201eMo\u017ee\u0161 dobro jesti, dobro piti, poslu\u0161ati muziku i dobiti batine \u2014 sve na jednom mjestu.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

SPOMEN-DOM, IGRANKE I BJELASICA<\/h1>\n\n\n\n

Ispod Trga \u2014 Spomen-dom.<\/p>\n\n\n\n

Malo dalje u istom redu \u2014 hotel Bjelasica<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Poslije korzoa, negdje oko pola deset, pravac Spomen-dom.<\/p>\n\n\n\n

Igranka.<\/p>\n\n\n\n

Muzika.<\/p>\n\n\n\n

Ples.<\/p>\n\n\n\n

Djevojke.<\/p>\n\n\n\n

Ko \u0107e pri\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

Ko \u0107e pozvati na ples?<\/p>\n\n\n\n

Ko \u0107e \u010ditavo ve\u010de stajati uza zid i praviti se da mu nije stalo, a gledati samo jednu?<\/p>\n\n\n\n

Poseban doga\u0111aj bile su Nove godine u hotelu Bjelasica<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Pripreme danima.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta obu\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

Kako izgledati?<\/p>\n\n\n\n

Ko \u0107e biti tamo?<\/p>\n\n\n\n

Muzika.<\/p>\n\n\n\n

Ples.<\/p>\n\n\n\n

Do\u010dek.<\/p>\n\n\n\n

To se \u010dekalo.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

NIJESMO SVI MOGLI DOBITI SVE ODJEDNOM<\/h1>\n\n\n\n

Ako porodica ima vi\u0161e djece, nije se moglo svima istog mjeseca kupiti novu jaknu ili farmerice.<\/p>\n\n\n\n

Jedan mjesec jednom.<\/p>\n\n\n\n

Drugi mjesec drugom.<\/p>\n\n\n\n

\u010cekalo se.<\/p>\n\n\n\n

I kada kona\u010dno dobije\u0161 novu jaknu ili farmerice, to nije obi\u010dna garderoba.<\/p>\n\n\n\n

To je doga\u0111aj.<\/p>\n\n\n\n

I, naravno, treba je pokazati na korzou.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

PRVO OPIJANJE, TU\u010cE I PRU\u017dENA RUKA<\/h1>\n\n\n\n

Sje\u0107am se i prvog opijanja.<\/p>\n\n\n\n

Milo\u0161eva kafana na Malom trgu<\/strong>, gore na spratu, kao \u010dardak.<\/p>\n\n\n\n

Tada misli\u0161:<\/p>\n\n\n\n

\u201eEvo, odrastao sam.\u201c<\/p>\n\n\n\n

A vjerovatno si jo\u0161 dijete.<\/p>\n\n\n\n

Znali smo se i potu\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Zbog utakmice.<\/p>\n\n\n\n

Ponosa.<\/p>\n\n\n\n

Gluposti.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda djevojke.<\/p>\n\n\n\n

Ali smo znali ne\u0161to \u0161to mi je danas va\u017eno.<\/p>\n\n\n\n

Poslije pru\u017eiti ruku.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161eno.<\/p>\n\n\n\n

Sjutra ponovo zajedno.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

SMAILAGI\u0106A POLJE, PRUGA I VOZOVI<\/h1>\n\n\n\n

Mnogo mojih drugova \u017eivjelo je u Smailagi\u0107a Polju<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Iznad je bila pruga i \u017eeljezni\u010dka stanica Kola\u0161in, na pravcu Beograd\u2013Bar.<\/p>\n\n\n\n

Kao djeca gledali smo vozove.<\/p>\n\n\n\n

Kasnije sam na njima i radio.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

RADILI SMO<\/h1>\n\n\n\n

Nijesmo za svaku \u017eelju mogli tra\u017eiti novac od roditelja.<\/p>\n\n\n\n

Ako \u017eeli\u0161 vi\u0161e \u2014 radi.<\/p>\n\n\n\n

Radio sam na utovaru i istovaru robe iz \u017eeljezni\u010dkih vagona<\/strong>, me\u0111u ostalim i te\u0161kih vre\u0107a cementa.<\/p>\n\n\n\n

Poseban posao bio je kod Puca<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Puco je bio preduzetnik i imao svoj kamion.<\/p>\n\n\n\n

Nas dvojica ili trojica odlazili smo na Taru<\/strong> i svakodnevno ru\u010dno lopatama tovarili \u0161ljunak u njegov kamion.<\/p>\n\n\n\n

Lopata za lopatom.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107i posao bio je kod Ba\u0107a Pekovi\u0107a<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Gradnja ku\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Kopanje temelja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mije\u0161anje betona.<\/p>\n\n\n\n

No\u0161enje materijala.<\/p>\n\n\n\n

Sve \u0161to je te\u0161ko i \u0161to tra\u017ei ruke.<\/p>\n\n\n\n

I meni je danas va\u017ena upravo ta slika:<\/p>\n\n\n\n

ruke koje su uve\u010de dr\u017eale gitaru ili palice za bubnjeve, preko dana su znale dr\u017eati lopatu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

ITALIJA<\/h1>\n\n\n\n

Od tog rada skupljali smo novac.<\/p>\n\n\n\n

Imali smo cilj.<\/p>\n\n\n\n

Italija.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Odlazili smo da kupujemo robu i garderobu.<\/p>\n\n\n\n

Nekad prema Bariju<\/strong>, nekad prema sjeveru Italije, prema gradu \u010dijeg se imena jo\u0161 nijesam potpuno sigurno sjetio \u2014 mogu\u0107e Trstu, ali dok nijesam siguran, ne\u0107u od sje\u0107anja praviti \u010dinjenicu.<\/p>\n\n\n\n

Za momka iz Kola\u0161ina Italija je bila dodir sa drugim svijetom.<\/p>\n\n\n\n

Izlozi.<\/p>\n\n\n\n

Moda.<\/p>\n\n\n\n

Farmerice.<\/p>\n\n\n\n

Cipele.<\/p>\n\n\n\n

Zapad.<\/p>\n\n\n\n

A najva\u017enije:<\/p>\n\n\n\n

do\u0161ao si novcem koji si sam zaradio<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

U jednim farmerkama mo\u017eda je bilo nekoliko dana lopatanja \u0161ljunka.<\/p>\n\n\n\n

U jakni vre\u0107e cementa.<\/p>\n\n\n\n

U putovanju kopanje temelja.<\/p>\n\n\n\n

Zato si znao koliko ne\u0161to vrijedi.<\/p>\n\n\n\n

A kada se vrati\u0161?<\/p>\n\n\n\n

Farmerice.<\/p>\n\n\n\n

\u0160imike.<\/p>\n\n\n\n

Frizura.<\/p>\n\n\n\n

I korzo.<\/p>\n\n\n\n

Nijesmo valjda sav taj cement istovarali da djevojke ne vide rezultat.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

EKSKURZIJE I PUTEVI<\/h1>\n\n\n\n

Postojale su zajedni\u010dke ekskurzije koje je organizovao grad.<\/p>\n\n\n\n

Koliko pamtim, iz jedne porodice mogao je i\u0107i samo jedan \u010dlan<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Zato je putovanje bilo doga\u0111aj.<\/p>\n\n\n\n

Otprilike kilometar od grada bio je most preko Tare<\/strong>, ulaz i izlaz iz Kola\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n

Preko njega prema Trebaljevu<\/strong>, pa Mojkovcu i Bijelom Polju.<\/p>\n\n\n\n

Drugim pravcem preko Crkvina<\/strong>, prema Manastiru Mora\u010da i Podgorici.<\/p>\n\n\n\n

A iznad Smailagi\u0107a Polja pruga.<\/p>\n\n\n\n

Beograd.<\/p>\n\n\n\n

Bar.<\/p>\n\n\n\n

Kao da su svi ti putevi govorili:<\/p>\n\n\n\n

Postoji ne\u0161to i iza Kola\u0161ina.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

A mene je upravo to zanimalo.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

SOCIJALIZAM \u2013 KAKO GA PAMTIM<\/h1>\n\n\n\n

Odrastali smo u socijalizmu.<\/p>\n\n\n\n

Ne \u017eelim danas ni idealizovati ni osu\u0111ivati \u010ditavo vrijeme jednom re\u010denicom.<\/p>\n\n\n\n

\u0160kolovanje i lije\u010denje bili su dostupni.<\/p>\n\n\n\n

Kao djeca imali smo ogromnu slobodu kretanja.<\/p>\n\n\n\n

Iza\u0111e\u0161 iz ku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Nema telefona.<\/p>\n\n\n\n

Nema GPS-a.<\/p>\n\n\n\n

Roditelji otprilike znaju gdje si.<\/p>\n\n\n\n

A ti u\u010di\u0161 da se snalazi\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Ali postojala je i druga strana.<\/p>\n\n\n\n

Vlast i sistem nijesu bili ne\u0161to \u0161to si mogao javno napadati bez mogu\u0107ih posljedica.<\/p>\n\n\n\n

Mi se kao djeca time nijesmo mnogo bavili.<\/p>\n\n\n\n

Imali smo svoje velike probleme:<\/p>\n\n\n\n

Ko igra ve\u010deras?<\/p>\n\n\n\n

Koji film je u bioskopu?<\/p>\n\n\n\n

Ko je najbolji fudbaler?<\/p>\n\n\n\n

I najva\u017enije:<\/p>\n\n\n\n

Ho\u0107e li ona iza\u0107i na korzo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

HTJELI SMO BITI DOBRI U SVEMU<\/h1>\n\n\n\n

Kada danas razmi\u0161ljam o na\u0161oj generaciji, jedno mi se stalno vra\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Takmi\u010dili smo se.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ko vi\u0161e zna?<\/p>\n\n\n\n

Ko bolje govori?<\/p>\n\n\n\n

Ko vi\u0161e \u010dita?<\/p>\n\n\n\n

Ko bolje izgleda?<\/p>\n\n\n\n

Ko je bolji sportista?<\/p>\n\n\n\n

Ko bolje svira?<\/p>\n\n\n\n

Ko bolje pjeva?<\/p>\n\n\n\n

Ko zna vi\u0161e stihova?<\/p>\n\n\n\n

Ko \u0107e ljep\u0161e pri\u0107i djevojci?<\/p>\n\n\n\n

Htjeli smo biti kompletni.<\/p>\n\n\n\n

\u010citanje nas je u\u010dilo da mislimo.<\/p>\n\n\n\n

Poezija da govorimo.<\/p>\n\n\n\n

Sport da pobijedimo i izgubimo.<\/p>\n\n\n\n

Karate disciplini.<\/p>\n\n\n\n

Folklor zajedni\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n

Mina odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n

Galaksija sceni.<\/p>\n\n\n\n

Bubnjevi ritmu.<\/p>\n\n\n\n

Bioskop ma\u0161ti.<\/p>\n\n\n\n

Te\u017eak rad vrijednosti novca.<\/p>\n\n\n\n

Korzo ljudima.<\/p>\n\n\n\n

A djevojke su nas, mo\u017eda i ne znaju\u0107i, tjerale da pro\u010ditamo jo\u0161 jednu knjigu, nau\u010dimo jo\u0161 jedan stih, jo\u0161 jedan akord i poku\u0161amo biti malo bolji.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

I DO\u0160LO JE VRIJEME DA ODEM<\/h1>\n\n\n\n

Od dje\u010daka iz Milicijske zgrade postao sam mladi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Klikere su zamijenile djevojke.<\/p>\n\n\n\n

Avliju Trg.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dje igre sport.<\/p>\n\n\n\n

Pjesmu sa gomile drva mikrofon.<\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161io sam srednju \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n

I do\u0161lo je vrijeme da odem na studije.<\/p>\n\n\n\n

Sarajevo.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tada sam vjerovatno mislio samo:<\/p>\n\n\n\n

\u201eIdem na fakultet.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Nijesam razumio da se upravo zatvara prvo veliko poglavlje \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Iza mene ostaju Tara, Barhutana, Planinar, Bjelasica, Spomen-dom, Galaksija, KUD, Gor\u0161tak, karate, profesori, vozovi, Italija, korzo, djevojke, prve ljubavi…<\/p>\n\n\n\n

I ona avlija.<\/p>\n\n\n\n

A u njoj jedan zvi\u017eduk.<\/p>\n\n\n\n

Jer negdje u toj slici ostaje i Brko<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Drug sa prvog sprata.<\/p>\n\n\n\n

Ista generacija.<\/p>\n\n\n\n

Ista klupa.<\/p>\n\n\n\n

\u010covjek sa kojim je gotovo sve bilo podijeljeno na pola.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

AKO NEMA\u0160 \u2013 NAPRAVI<\/h1>\n\n\n\n

Tek kasnije sam shvatio koliko sam toga ponio iz Kola\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda najvi\u0161e jednu jednostavnu \u017eivotnu filozofiju:<\/p>\n\n\n\n

Ako nema\u0161 \u2014 napravi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nema stola za stoni tenis?<\/p>\n\n\n\n

Na\u0111i \u0161perplo\u010du.<\/p>\n\n\n\n

Nema klizali\u0161ta?<\/p>\n\n\n\n

Zaledi prostor izme\u0111u zgrada.<\/p>\n\n\n\n

Nema reflektora?<\/p>\n\n\n\n

Dovoljna je uli\u010dna lampa.<\/p>\n\n\n\n

Nema\u0161 skije?<\/p>\n\n\n\n

Uzmi vojni\u010dke.<\/p>\n\n\n\n

Nema\u0161 novca?<\/p>\n\n\n\n

Istovari vagon.<\/p>\n\n\n\n

Lopataj \u0161ljunak.<\/p>\n\n\n\n

Kopaj temelje.<\/p>\n\n\n\n

Mije\u0161aj beton.<\/p>\n\n\n\n

Zaradi.<\/p>\n\n\n\n

Ne zna\u0161?<\/p>\n\n\n\n

\u010citaj.<\/p>\n\n\n\n

\u017deli\u0161 djevojci ne\u0161to lijepo re\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

Nau\u010di govoriti.<\/p>\n\n\n\n

\u017deli\u0161 da te primijete?<\/p>\n\n\n\n

Imaj \u0161ta da poka\u017ee\u0161.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

OD PRVOG MIKROFONA DO RADIO NEW YORKA<\/h1>\n\n\n\n

Danas mi jedna slika posebno govori.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak.<\/p>\n\n\n\n

Kola\u0161in.<\/p>\n\n\n\n

Deset godina.<\/p>\n\n\n\n

Sve\u010dana akademija.<\/p>\n\n\n\n

TV Titograd.<\/p>\n\n\n\n

Mikrofon.<\/p>\n\n\n\n

A mnogo decenija kasnije \u2014 ponovo mikrofon.<\/p>\n\n\n\n

Samo sada u New Yorku.<\/p>\n\n\n\n

Radio New York.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tada su meni dali mikrofon da izgovorim nekoliko stihova.<\/p>\n\n\n\n

Danas sam napravio svoj medij da govorim, pitam, bilje\u017eim i dajem prostor drugima.<\/p>\n\n\n\n

I zato ponekad pomislim:<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda Radio New York nije po\u010deo onoga dana kada sam ga osnovao.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda je po\u010deo mnogo ranije.<\/p>\n\n\n\n

Na gomili drva dok sam pjevao Svetu Pekovi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Pred televizijskom kamerom 1970.<\/p>\n\n\n\n

U Galaksiji.<\/p>\n\n\n\n

Na Glasu Tare.<\/p>\n\n\n\n

Dok sam u\u010dio stih da bih impresionirao djevojku.<\/p>\n\n\n\n

U raspravama na Trgu kada smo se takmi\u010dili ko bolje govori.<\/p>\n\n\n\n

Sve su to mo\u017eda bili mali treninzi za ne\u0161to \u0161to tada nijesam mogao ni zamisliti.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI<\/h1>\n\n\n\n

Danas mogu fotografisati svaki trenutak.<\/p>\n\n\n\n

Mogu prona\u0107i film kad po\u017eelim.<\/p>\n\n\n\n

Muhammada Alija mogu gledati usred dana.<\/p>\n\n\n\n

Mogu jednim pritiskom razgovarati sa \u010dovjekom na drugom kraju planete.<\/p>\n\n\n\n

Ali nijedna tehnologija ne mo\u017ee vratiti osje\u0107aj tog vremena<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Kada cijela prostorija gleda jedan televizor.<\/p>\n\n\n\n

Kada jednu sli\u010dicu tra\u017ei\u0161 sedmicama.<\/p>\n\n\n\n

Kada stih mora\u0161 znati napamet.<\/p>\n\n\n\n

Kada djevojku mora\u0161 pogledati u o\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Kada jedna uli\u010dna lampa osvijetli cijelu no\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Kada gomila drva postane pozornica.<\/p>\n\n\n\n

Kada autobus pred Planinarom donese miris nekog drugog svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Kada voz iznad Smailagi\u0107a Polja prolazi prema mjestima koja jo\u0161 nijesi vidio.<\/p>\n\n\n\n

I kada jedan kratki zvi\u017eduk iz avlije zna\u010di:<\/p>\n\n\n\n

\u201eBrko je napolju.\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Danas znam da je upravo taj zvi\u017eduk mo\u017eda jedna od najljep\u0161ih slika \u010ditavog mog djetinjstva.<\/p>\n\n\n\n

Jer nije pozivao samo druga da iza\u0111e iz stana.<\/p>\n\n\n\n

Pozivao nas je da iza\u0111emo u \u017eivot<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

I izlazili smo.<\/p>\n\n\n\n

Svaki dan.<\/p>\n\n\n\n

Bez telefona.<\/p>\n\n\n\n

Bez plana.<\/p>\n\n\n\n

Bez straha da \u0107emo ne\u0161to propustiti.<\/p>\n\n\n\n

Jer ono najva\u017enije ve\u0107 je bilo tu:<\/p>\n\n\n\n

jedni drugima.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Ne pi\u0161em ovo da bih rekao da je nekada sve bilo bolje.<\/p>\n\n\n\n

Nije.<\/p>\n\n\n\n

Niti da je danas sve gore.<\/p>\n\n\n\n

Nije.<\/p>\n\n\n\n

Pi\u0161em da ostane zapisano kako je izgledalo jedno vrijeme u kojem smo odrastali druga\u010dije.<\/p>\n\n\n\n

Kada nijesmo imali \u2014 pravili smo.<\/p>\n\n\n\n

Kada nijesmo znali \u2014 \u010ditali smo.<\/p>\n\n\n\n

Kada smo \u017eeljeli \u2014 radili smo.<\/p>\n\n\n\n

Kada smo voljeli \u2014 morali smo skupiti hrabrost i to pokazati.<\/p>\n\n\n\n

Kada bismo pali \u2014 ustajali smo.<\/p>\n\n\n\n

Kada bismo se posva\u0111ali \u2014 znali smo pru\u017eiti ruku.<\/p>\n\n\n\n

I kada je do\u0161lo vrijeme da odemo \u2014 oti\u0161li smo.<\/p>\n\n\n\n

Ali ne\u0161to smo ponijeli.<\/p>\n\n\n\n

Ja sam ponio Kola\u0161in.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Od Milutina Laki\u0107evi\u0107a 10 do Sarajeva.<\/p>\n\n\n\n

Od Sarajeva kroz \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

I mnogo kasnije preko okeana do New Yorka.<\/p>\n\n\n\n

Zato kada danas sjednem pred mikrofon Radio New Yorka, iza njega nije samo \u010dovjek koji govori iz Amerike.<\/p>\n\n\n\n

Negdje tu jo\u0161 stoji onaj dje\u010dak.<\/p>\n\n\n\n

Sa ispucalim rukama od klikera.<\/p>\n\n\n\n

Sa stihom u glavi.<\/p>\n\n\n\n

Sa palicama za bubnjeve.<\/p>\n\n\n\n

Sa braon pojasom.<\/p>\n\n\n\n

Sa \u0161irokim farmerkama.<\/p>\n\n\n\n

Sa \u0161imikama.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda sa malo previ\u0161e Jamesa Deana u hodu.<\/p>\n\n\n\n

I sa velikom \u017eeljom da sazna \u0161ta postoji iza kola\u0161inskih planina.<\/p>\n\n\n\n

Vidio sam mnogo.<\/p>\n\n\n\n

Oti\u0161ao daleko.<\/p>\n\n\n\n

Ali trebalo mi je vi\u0161e od pola vijeka da potpuno razumijem ne\u0161to jednostavno:<\/p>\n\n\n\n

svijet sam tra\u017eio daleko, a temelje onoga \u0161to sam postao ve\u0107 sam nosio iz jednog malog grada.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Iz Kola\u0161ina.<\/p>\n\n\n\n

Mog Kola\u0161ina.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

A ako me neko pita \u0161ta mi je od svega ostalo najdublje urezano, mo\u017eda ne\u0107u prvo pomenuti ni \u0161kolu, ni sport, ni muziku, ni televiziju.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda \u0107u samo zatvoriti o\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Vidjeti onu staru avliju.<\/p>\n\n\n\n

Ja na drugom spratu.<\/p>\n\n\n\n

Brko na prvom.<\/p>\n\n\n\n

I \u010duti:<\/p>\n\n\n\n

jedan kratki zvi\u017eduk.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vrijeme je da iza\u0111emo.<\/p>\n\n\n\n

Pred nama je cijeli dan.<\/p>\n\n\n\n

Pred nama je cijeli Kola\u0161in.<\/p>\n\n\n\n

A mi jo\u0161 ne znamo da \u0107emo jednoga dana dati sve da mo\u017eemo vratiti samo jedan takav dan.<\/p>\n\n\n\n

To je Kola\u0161in koji nosim u sebi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ismet Rastoder<\/strong>
Radio New York<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri\u010da o jednom djetinjstvu, jednoj generaciji i vremenu koje je ostalo u nama Pi\u0161e: Ismet Rastoder Postoje ljudi koji svoje djetinjstvo mogu rekonstruisati iz hiljada fotografija i snimaka. Ja ne mogu. Iz vremena kada sam odrastao u Kola\u0161inu nemam fotografiju svakog ro\u0111endana, svakog izlaska, svakog treninga. Nemam snimljene na\u0161e utakmice u avliji, kupanje na Tari, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":3698,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-3697","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"acf":[],"yoast_head":"\nKOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI - Radio New York<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"en_US\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI - Radio New York\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Pri\u010da o jednom djetinjstvu, jednoj generaciji i vremenu koje je ostalo u nama Pi\u0161e: Ismet Rastoder Postoje ljudi koji svoje djetinjstvo mogu rekonstruisati iz hiljada fotografija i snimaka. Ja ne mogu. Iz vremena kada sam odrastao u Kola\u0161inu nemam fotografiju svakog ro\u0111endana, svakog izlaska, svakog treninga. Nemam snimljene na\u0161e utakmice u avliji, kupanje na Tari, […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Radio New York\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2026-08-27T15:56:46+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2026-08-27T15:56:54+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0-819x1024.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"819\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"1024\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Ismet Rastoder\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Ismet Rastoder\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"19 minutes\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\"},\"author\":{\"name\":\"Ismet Rastoder\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/person\/e2f4dbf5b60fd9ac004d77b9e1b59559\"},\"headline\":\"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI\",\"datePublished\":\"2026-08-27T15:56:46+00:00\",\"dateModified\":\"2026-08-27T15:56:54+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\"},\"wordCount\":4639,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#organization\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\",\"url\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\",\"name\":\"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI - Radio New York\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png\",\"datePublished\":\"2026-08-27T15:56:46+00:00\",\"dateModified\":\"2026-08-27T15:56:54+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"en-US\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png\",\"contentUrl\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png\",\"width\":1122,\"height\":1402},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#website\",\"url\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/\",\"name\":\"Radio New York\",\"description\":\"Radio New York \u2014 Most Amerike i domovine\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"en-US\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#organization\",\"name\":\"Radio New York\",\"url\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/logo\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/262517255_4571047313011643_1786418142376364479_n.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/262517255_4571047313011643_1786418142376364479_n.jpg\",\"width\":212,\"height\":210,\"caption\":\"Radio New York\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/logo\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/person\/e2f4dbf5b60fd9ac004d77b9e1b59559\",\"name\":\"Ismet Rastoder\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"en-US\",\"@id\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/800e8dd1eac3e728e825b7d5c16c80b067c4a0557a2ce54986c89f6008f454bb?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/800e8dd1eac3e728e825b7d5c16c80b067c4a0557a2ce54986c89f6008f454bb?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"Ismet Rastoder\"},\"description\":\"Ismet Rastoder je urednik i osniva\u010d portala Radio New York \u2014 medijskog prostora posve\u0107enog dijaspori, dru\u0161tvenoj istini i stvarnim \u017eivotnim pitanjima Balkana i Amerike. Poznat po direktnom stilu, hrabrim komentarima i beskompromisnoj borbi protiv nepravde, Rastoder donosi glas zajednice koja se \u010desto ne \u010duje, ali itekako postoji. Vi\u0161e od dvije decenije aktivan je u zajednici i medijima, gdje kroz analize, autorske kolumne i dru\u0161tveni anga\u017eman povezuje iskustvo \u017eivota u Americi sa realno\u0161\u0107u Balkana. Njegove pri\u010de otvaraju va\u017ene teme \u2014 od identiteta i politike, do kulture, dijaspore i dru\u0161tvenih transformacija. Prepoznat je kao glas dijaspore koji govori ono \u0161to mnogi misle, ali rijetko ko ka\u017ee.\",\"sameAs\":[\"http:\/\/radio-newyork.com\"],\"url\":\"https:\/\/radio-newyork.com\/?author=2\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI - Radio New York","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697","og_locale":"en_US","og_type":"article","og_title":"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI - Radio New York","og_description":"Pri\u010da o jednom djetinjstvu, jednoj generaciji i vremenu koje je ostalo u nama Pi\u0161e: Ismet Rastoder Postoje ljudi koji svoje djetinjstvo mogu rekonstruisati iz hiljada fotografija i snimaka. Ja ne mogu. Iz vremena kada sam odrastao u Kola\u0161inu nemam fotografiju svakog ro\u0111endana, svakog izlaska, svakog treninga. Nemam snimljene na\u0161e utakmice u avliji, kupanje na Tari, […]","og_url":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697","og_site_name":"Radio New York","article_published_time":"2026-08-27T15:56:46+00:00","article_modified_time":"2026-08-27T15:56:54+00:00","og_image":[{"width":819,"height":1024,"url":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0-819x1024.png","type":"image\/png"}],"author":"Ismet Rastoder","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Ismet Rastoder","Est. reading time":"19 minutes"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697"},"author":{"name":"Ismet Rastoder","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/person\/e2f4dbf5b60fd9ac004d77b9e1b59559"},"headline":"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI","datePublished":"2026-08-27T15:56:46+00:00","dateModified":"2026-08-27T15:56:54+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697"},"wordCount":4639,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#organization"},"image":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png","inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697","url":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697","name":"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI - Radio New York","isPartOf":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png","datePublished":"2026-08-27T15:56:46+00:00","dateModified":"2026-08-27T15:56:54+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#breadcrumb"},"inLanguage":"en-US","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#primaryimage","url":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png","contentUrl":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/646744b3-7100-4c8b-b122-64e0be4eb9e0.png","width":1122,"height":1402},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/?p=3697#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/radio-newyork.com\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"KOLA\u0160IN KOJI NOSIM U SEBI"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#website","url":"https:\/\/radio-newyork.com\/","name":"Radio New York","description":"Radio New York \u2014 Most Amerike i domovine","publisher":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/radio-newyork.com\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"en-US"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#organization","name":"Radio New York","url":"https:\/\/radio-newyork.com\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/262517255_4571047313011643_1786418142376364479_n.jpg","contentUrl":"https:\/\/radio-newyork.com\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/262517255_4571047313011643_1786418142376364479_n.jpg","width":212,"height":210,"caption":"Radio New York"},"image":{"@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/logo\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/person\/e2f4dbf5b60fd9ac004d77b9e1b59559","name":"Ismet Rastoder","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"en-US","@id":"https:\/\/radio-newyork.com\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/800e8dd1eac3e728e825b7d5c16c80b067c4a0557a2ce54986c89f6008f454bb?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/800e8dd1eac3e728e825b7d5c16c80b067c4a0557a2ce54986c89f6008f454bb?s=96&d=mm&r=g","caption":"Ismet Rastoder"},"description":"Ismet Rastoder je urednik i osniva\u010d portala Radio New York \u2014 medijskog prostora posve\u0107enog dijaspori, dru\u0161tvenoj istini i stvarnim \u017eivotnim pitanjima Balkana i Amerike. Poznat po direktnom stilu, hrabrim komentarima i beskompromisnoj borbi protiv nepravde, Rastoder donosi glas zajednice koja se \u010desto ne \u010duje, ali itekako postoji. Vi\u0161e od dvije decenije aktivan je u zajednici i medijima, gdje kroz analize, autorske kolumne i dru\u0161tveni anga\u017eman povezuje iskustvo \u017eivota u Americi sa realno\u0161\u0107u Balkana. Njegove pri\u010de otvaraju va\u017ene teme \u2014 od identiteta i politike, do kulture, dijaspore i dru\u0161tvenih transformacija. Prepoznat je kao glas dijaspore koji govori ono \u0161to mnogi misle, ali rijetko ko ka\u017ee.","sameAs":["http:\/\/radio-newyork.com"],"url":"https:\/\/radio-newyork.com\/?author=2"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3697","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3697"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3697\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3699,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3697\/revisions\/3699"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3698"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3697"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3697"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/radio-newyork.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3697"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}