Sarajevo se ne objašnjava – Sarajevo se živi, zavoli i nosi sa sobom

Postoje gradovi koje možete opisati brojkama, ulicama i mapama.
I postoji Sarajevo.
Grad koji se ne objašnjava – nego doživljava.

Ja sam iz Sarajeva. I to nije geografska činjenica, to je stanje duha.
To je način na koji govoriš, kako stojiš u redu, kako gledaš ljude, kako reaguješ na život. Sarajevo te nauči da ne žuriš previše, ali i da uvijek budeš spreman na sve.

Sarajevo je grad u kojem riječi često ne znače ono što bi trebale, ali nose tačno ono što treba. „Ma“, „ba“, „de“, „hajr“, „nema veze“. U tim riječima nema definicije, ali ima karaktera. Ko ih razumije – razumio je grad.

Grad koji te testira – ali te primi

Sarajevo te neće dočekati raširenih ruku. Neće ti se nuditi, neće se prilagođavati. Prvo će te posmatrati. Mjeriti. A onda, ako osjeti da si čovjek, vrata se otvore sama od sebe.

Ovdje nema važnih i manje važnih. Možeš sjediti u istom kafiću s ministrom, muzičarem ili sportistom – i niko neće ustajati niti se slikati. U Sarajevu se slava ne poštuje po tituli, nego po ponašanju. Ko se pravi velik – ovdje brzo postane mali.

Vrijeme koje ne juri

Sarajevo se još uvijek opire tempu svijeta koji trči. Ovdje se kafa ne pije usput. Ovdje se sjedi. Gleda. Sluša. Razgovara.
Ako nekome kažeš da nemaš vremena – vjerovatno će ti reći da imaš pogrešan problem.

Planiranje u Sarajevu je relativna stvar. Najbolji dani nastanu slučajno. Kreneš jednim putem, završiš na drugom. Odeš na petnaest minuta – vratiš se sutradan. Sarajevo te uči da pustiš kontrolu i vjeruješ trenutku.

Hrana kao poruka

U Sarajevu se ljubav pokazuje hranom. Ako si gost, nećeš ostati gladan. Ako ostaneš gladan – ili nisi bio u Sarajevu, ili si ozbiljno nešto pogriješio.

Ovdje se zna šta je burek, a šta nije. I to nije kulinarsko pitanje, nego pitanje identiteta. Ali Sarajevo će ti to reći uz osmijeh, šalu i možda dodatno parče pite – da ne ostane gorak ukus.

Humor kao štit

Sarajevo se smije i kad nema razloga. Ne zato što ne shvata ozbiljnost života, nego zato što je shvatilo jednu važnu lekciju:
bez smijeha nema preživljavanja.

Ovdje se vic ne priča da bi se neko ismijao, nego da bi se izdržalo. I zato sarajevski humor često boli, ali liječi.

Grad koji ostaje u tebi

Ja danas živim daleko, ali Sarajevo nikad nije otišlo iz mene. Nosim ga u glasu, u šali, u pogledu na svijet. I kad pričam ljudima šta je Sarajevo, najčešće stanem – jer shvatim da ne mogu objasniti.

Sarajevo se ne piše u vodičima. Ono se desi.
I kad ga jednom imaš u sebi – gdje god bio, nisi sam.

Radio New York – glas dijaspore

Ovakve priče povezujemo, čuvamo i prenosimo dalje.
Jer dijaspora nije samo odlazak – dijaspora je sjećanje koje govori.